Foto: 
Brian Wolfe

Udavača

Samo što devojka napuni 25 godina, a često i pre toga, počnu pitanja: je l' ima nešto ozbiljno, jesi li našla onog pravog, kad će svadba, šta čekaš...? Pogotovo, ako je još završila školu i zaposlila se, pritisak  je još veći. Pitam se, da li bi same devojke, spontano, osećale taj pritisak, kada bi ih porodica i okolina ostavili na miru.

Često čujemo kako, citiram - ,,mnoge žene dugo biraju idealnog muškarca i tako im prođu godine u soliranju, a u tridesetima ih već polako počne hvatati panika..."

Po raznoraznim časopisima, TV emisijama i društvenim mrežama, pretresa se ,,to pitanje nad pitanjima": kako naći ,,onog pravog”, a meni to zvuči više kao : kako upecati muškarca?

Nemam ništa protiv toga da se pomaže osobama koje hvata panika, humano je to. Ali, ponekad je ukazivanje na ,,paniku", zapravo, stvaranje i širenje panike.

Savetovanje devojkama da ,,tu mnogo ne biraju",  je po meni alarmantno i stvara paniku. Kao što razni saveti u vezi sa decom u pubertetu, kojima nas pripremaju na ,,činjenicu" da su deca u tim godinama nemoguća, drska i nepodnošljiva, samo stvaraju klimu u kojoj će takvo ponašanje, kao očekivano, biti i prihvaćeno. Ujedno, to decu ohrabruje da se tako ponašaju, jer je to, eto, očekivano i prihvatljivo. Tako je i devojkama prosto nametnuto da sa strepnjom i tenzijom (panikom?) ulaze u drugu polovinu svoje treće decenije.

Margaret Mid, u svom kapitalnom delu, Sazrevanje na ostrvu Samoa, objašnjava da, urođeni temperament i nagone, društveni obrazac usmerava, već prema karakteru kulture.Tako da od kulturnog determinizma zavise i pogledi na seks i neposredno seksualno ponašanje. Bez pretenzija da objašnjavam veliku naučnicu, sažeto rečeno, na tom dalekom ostrvu, pubertetlije prolaze kroz magareće godine bez nama poznatih marifetluka.

Iako se u tom delu ne bavi prevashodno udajom i bračnim odnosima, pouke istraživanja Margaret Mid su životno univerzalne. Kao i istorija,  (Historia magistra vitae est) i antropologija je učiteljica života. Naravno, ukoliko želimo nešto da naučimo.

Devojke su se u davnim i ne tako davnim vremenima jako mlade udavale. Istorija i kniževnost su puni takvih primera: Ajša je postala Muhamedova žena u devetoj godini, 623.god,  Marija Antoaneta je imala 15 godina, kada se udala za Luja XVI, 1770. Izabela, buduća engleska kraljica, se udala za Ričarda II sa svojih 6 godina, te 1396.

U nekim delovima naše zemlje, posebno u istočnoj Srbiji, devojke se još uvek veoma mlade udaju. U gradskim sredinama, mnogo kasnije. Beograd prednjači. Da se sad ne vraćamo na tekst iz Politike i tek uminulu raspravu koju je izazvao.

Koje su to najbolje godine za udaju i kada to devojka treba da počne da se brine za budućnost (ako ikada)? Statistike kažu da je za ženu optimalno doba za brak, oko 27-28 godina. Statistike, takođe, kažu da se gotovo polovina brakova završi razvodom. U Srbiji, taj procenat je 25%, što nikako ne ukazuje na srećniji bračni život. Pre govori o konzerativnim stavovima i pre svega, o ekonomskoj situaciji – parovi nemaju mogućnosti da se razvedu i primorani su da žive zajedno.

Udate žene bi da budu slobodne, a neudate bi da se udaju.Često ni ne znaju šta to ustvari žele. Da ne žive više sa roditeljima, da dobiju epitet, udata? Često je motiv trivijalan i detinjast – san o lepoj venčanici i venčanju iz snova. Po mogućstvu, na plaži, u smiraj dana. Eh… A šta ćemo posle? Problem je što se nespremno uleće u jednu tako komplikovanu i ni malo laku konstrukciju, kao što je brak.

Nisam cinična, ali ne treba odbaciti aforizam Duška Radovića: Ako ne možete da živite jedno bez drugog, vi se venčajte, pa ćete moći!

I taj termin: udavača! Zvuči pogrdno, uvredljivo. Kao sponzoruša. Ko su udavače? One koje pošto-poto hoće da se udaju? Jer, neudatost gotovo da je osobina. ,,Znate, ona neudata”, tako kažu čim se pređe trideseta.

Sve to stvara taj pomenuti pritisak, koji prerasta u paniku – kuju se planovi, čitaju saveti, aranžiraju ,,spontani” susreti. Pre par decenija je čak lansiran recept za tzv. Vereničko pile (Engagement chicken).

Glamour magazin ga je objavio, sa komentarom da je vrlo brzo, na desnoj ruci 70 spretnih, mladih domaćica, zablistao verenički prsten!

Ne znam da li recept radi i u suprotnom smeru. Ako šarmantan, duhovit, pažljiv momak zgotovi dotično pile, hoće li mu upaliti kec? Ili je recept samo za udavače?

Za svaki slučaj, evo ga recept:

http://www.epicurious.com/recipes/food/views/Engagement-Chicken-364889

Vera Vujičić

Komentari

Komentari

Engagement chicken je veridbeno pile (ne vereničko). Lapsus calami.