Foto: 
brutalSoCal

Ispovest – „Hladnjača“

(Lupa vratima, udari u nešto, psuje, razbojnički upada i gleda publiku.)

U jeeee! Konačno sam nabola,a?! Je l` ovo taj (vadi neku cedulju pa čita sričući) TE-A-TAR ? Jeste, a?

Mogli su goru zapizdinu da vas smeste, keve mi. Pa ko vas jebe kad hoćete da budete umetnici. (Smeje se) A šta je ovo, kolektivna terapija? Sve psihići, a? Gde vam je taj terapeut što me pozv`o u ovaj Guberevac? Joooj kad ga propustim kroz šake!!! Alo, majmune, gde ja da parkiram hladnjaču u ove pizdine hodničiće? Jeb`le vas ulice i ova vukojebina! Da je natakarim k`o spomenik na ono poljanče ispred FDU pa da svi kolektivno glumimo ludilo. Onda komunalci neće da nas karaju, samo čike u belom!

E, a kad smo kod toga, htela ja da budem glumica... Ozbiljno! Izlazila na prijemni i hteli da me prime, keve mi... Dok nisu provalili da sam žensko. Pogrešno me upisali u kompjuter i na spisak kandidata. Napisali Zoran umesto Zorana. Slepci.

Tako, sad cepam hladnjaču, ćale me ubacio preko onih svojih šoferčina što voze hemiju po regionu. Ali, ja međunarodne vozim. Nije loša kinta. Bar ne moram da se blamiram po Pinku i Grandu k`o ovi doajeni našeg glumišta.  Dobro, ne kažem, u svakom poslu mora bulju da staviš u procep da zaradiš kintu više, al` bar mi tu istu bulju ne slikaju paparaci kad odem u klonju. I opet me svi znaju, brate. Ne sa te-ve-a nego sa grane! I slikaju me, malo anfas, malo profil, kako-kad, al` ne kad kenjam, nego zbog šverca i tako to. Jebiga, svašta vozim, i `ladno i vruće. Evropa, Azija, bliski istok, ista bagra, samo trpaju, ja vozim, nekad se pravim da žmurim, sve za  kintu, batice. A ovi bolidi sa carine, pogube se kad ti nađu soni-plej-stejšn. Polude od sreće! Još dve-tri takve stvarčice da ti nađu, načisto ovlaže i ne čeprkaju dalje, još ako ne praviš pitanje nego ih častiš, ihi, možeš i atomsku bombu da nosiš, nema veze! A da znaju šta sve prevezem, slikala bi` selfije u tvorza, jedno, pola veka... Ma jebeš to, nisam ja ovde da vam otkrivam male tajne velkih majstora. Zna se: Da imaš čuku,tiću kad treba i mojne da se kurčiš, a ostalo je pičkin dim.

Nego ima tu jedan zajeb, malo veći... Sam si, brate, sam si... Danima i noćima na putu... Sediš, voziš, ćutiš, jedeš, podriguješ, prdiš, a onda počneš da pričaš. Jebi ga čovek si, društveno biće, a nemaš s kim. Počneš sa radiom, pa kad oni preko grane krenu na amla-hamliju, onda pričaš sa priveskom na šoferci, pa sa svojom nogom, pa sa prdežom, pričaš da bi prič`o, pričaš sam sa sobom, u prazno, i na kraju pričaš sa hladnjačom, jebi ga ona je tu najviše živo biće, posle tebe. Dođe ti kao najbolja ortakinja. Sve znamo jedna o drugoj i u istom smo sranju. Biološki nam otkucava! Ona će u krntije, a ja? Ja u matore usedelice, i to one, ne samo neudate nego i nejeb...(zaćuti) A kad budem ćoroskop koji ni sa đozlucima ne može da iščupa samonikle bapske mustaće, misliće da sam matorac u redu za penziju, ako i to dočekam, i da mi se umesto atrofirane ženske flore, patka vuče po po podu od uvećane prostate! Tako je to kad se ne vežba redovno. Ako do tad uđemo u Evropu ima da mi proveravaju de-en-ka i otisak vilice svaki put kad podižem penziju – da utvrde jesam li Zoran ili Zorana Mihajlović. Je l` ona što je masirala dupe u ministarskoj il` što se žuljala u šoferskoj fotelji. Šta ćeš, i ime mi zajebano.

Nego da se vratim ja na tu samoću... Preko dana, đene-đene, blejim okolo, gledam, a noću, noću mi frka, zaspaću pa ima da sletim direktno Bogu na istinu... I to, ovako, nedeflorisana... Brate, bar da me neko, jednom, ono, da skinem đanu, pa mi ne bi bilo žao ni da zaspim, ni da se skrkam u saobraćajki!...

Tako sam i počela da primam stopere, u nadi. Ženama ne stajem... Ne više... Ma brate, primila sam jednu, pre šest meseci, bilo mi dosadno, reko`, `ajde da imam s nekim bar da kenjam o nečemu, a ona me navukla životinja, lezbača neka, spopala me k`o oktopod, jedva sam uspela da je otresem na pola puta, da se nosi u pizdu lepu materinu onu, el-dži-bi-ti! Pa brate, sestro, nisam ja Prajd, jebote!...

Najgore od svega je to, što je ona jedina koja je htela da me povali za sve ovo vreme i to znajući da sam žensko... Valjda... U sunce ti... Pa možda ona nije ni bila lezbača, auuuu.

Ne pravim ja pitanje, života mi, al` samo neka je muško, pa sad seljačina, prostačina il` doktor nauka, isto mi se `vata, đoka je đoka, pa sad da l` iz kuruza il` sa Jelisejskih polja, meni svejedno! Jebi ga, nije da gori, nego ugalj, brate, ugalj! A koji god da je uš`o da se vozi: `De si tebra, š`a je, š`a ima, imaš neku pljugu? A što se ne zajebaste da užickate nešto drugo, a ne pljuge, a?!

Neko vreme sam primala samo strance, oni su bar emancipovaniji nego ova bagra iz okruženja. Ne žickaju, a imaju i spiku! Al``oćeš: emancipacija-impotencija-pedofilija-pederastija-nekrofilija ...EVROPSAKA UNIJA! Sve se to sretalo, ludaka k`o šaše. Da ima tržište za idiote, do sad bi` već bila Todorić il` Kostić. Ovako, slaba vajda, pokažeš im utoku, a oni iskaču iz hladnjače u pokretu! Pičke obične, one emancipovane! Al` dobro, da ne grešim dušu, bilo je i nekih onako, normalnih, zgodnih, pristojnih, da se zaljubiš iz taka, al` ti su mi najviše išli na živce. Kad mnogo čekaš postaneš k`o onaj duh iz boce što je žarko želeo da ga izvuku sa dna mora i da ispuni sve želje onom ko ga oslobodi... Pošto ga niko nije izvuk`o petsto godina, prozlio se od muke i čekanja i zarek`o se suprotno. Tako je i meni dokurčilo. Jednom  sam nudila kintu za uslugu jer je rek`o je da je siromašni student iz Kremlja – nije hteo.  Pola bivšeg SSSR-a igra na šipci, a on ne može, serem mu se u siromaštvo, taj `leba nije gladan. Drugi je bio veren! Uh jaka stvar! Treći je bio neki humanirtarac, i hteo da mi pomogne, a kad smo zaustavili na pumpi da kupimo kondome, zbris`o. Toliko o humanosti. Četvrti je – jao-pao: „Ne bi mi“, kaže, „ni afrička šljiva pomogla u ovoj situaciji!“ I tako, sad ne znam šta da radim. Imam nekoliko zamrznutih skotova dole, a sudeći po svemu, biće ih još. Nego, ima li od vas neko da prekrati ovaj maler? Hajde, razmislite, dok preparkiram, pa kad se vratim da vidimo! `Aj` ćao!

Ana Radojčić

 

 

Komentari

Komentari