Prijateljstvo u senci šefova
Foto: 
Luc De Leeuw

Prijateljstvo u senci šefova

Postoji novi trend u međuljudskim odnosima, naročito između prijatelja koji jure karijere i ostavljaju prijateljstvo po strani... Ja bih to onako prosto nazvao lizanje bulje šefu, iako on ili ona u javnosti nisu omiljeni likovi, odnosno rade na štetu građana. Naime, dešava mi se sve češće, da ne mogu da kažem šta mislim o pretpostavljenima mojih prijatelja, naročito ako je to negativno. Pojedini meni dragi ljudi bukvalno se uvrede ako bocnem kompaniju, gazdu, političkog idola za koga rade, i nakon kraće polemike, na kraju, ja ispadnem kreten.

Da se razumemo, ja volim svoje prijatelje, za njihove šefove me nešto zabole, ukoliko je nadaleko poznato da su smradine. Ako je poslodavac ok, što kapiram kao nije se prodao nikome, vredan je, ne laže i maže po medijima, onda razumem to lizanje stražnjice. Ali da neko izgubi prijatelja zbog radnog mesta i šefa balvana i da mu se uvlači sa zadovoljstvom – pa i to mi je donekle jasno! Ljudi su u stanju da naprave katastrofalne greške iz straha!

"Zašto bismo se više družili ukoliko ti ne ceniš i ne voliš mog šefa i ne podržavaš njegovu političku opciju, pa moj gazda je sve što imam! Nismo više drugari". Dobio ja šamarčinu. Razumem. Ja ne dajem platu, dobro radno mesto, beneficije, uslove za lagodan život u ovom generalnom sranju od istog i logično je da budem eliminisan. Šef je "pravi prijatelj", ali šta kada istekne ugovor? Tada se "prijateljstvo" raskida i šef odjednom postaje sve najgore (da ne nabrajam, biću pristojan). U međuvremenu je pravi prijatelj možda ispario... Nastala šteta je nenadoknadiva!

Dok jurimo karijere treba da budemo svesni jedne istine - šefovi dođu i prođu, a iskreni prijatelji ostaju. Vi sada razmislite kako ćete reagovati kada se povede priča o vašem šefu ili mestu gde radite.

Miljan Paunović

Komentari

Komentari