Foto: 
Yosomono

Rejkjavik

- Halo, Vlastimire, ti si?

- Ja sam, zdravo.

- Znaš ko je?

- Milenko, imaš najdublji glas koji je ikad izašao iz ove slušalice.

- Mislio sam da me nećeš prepoznati, nismo se čuli mesec dana.

- Da, mesec dana.

- Nada mi je u bolnici. To sam hteo da ti javim. Loše je. Šlog. U komi je. Reci Mirjani.

- Mira je umrla.

- Umrla?! Kada?

- Pre šest dana.

- Pa bila je zdrava.

- Srce.

- Zašto mi nisi javio? Kada je sahrana?

- Bila je juče. Ostavio sam ti tri poruke na sekretarici.

- Ma meni unuk stalno to preslušava i briše. Jednom sam tako dobio neku nagradu, ostavili mi poruku u vezi nekog usisivača. Ja slušao iz kuhinje i nisam čuo na koji broj da se javim. Prdonja obrisao. Voli da čačka te dugmiće.

- Izašlo je i u „Politici“.

- Kupujem „Kurir“.

- Jebao te „Kurir“!

- Pratim ono u vezi one pevačice što je ubijena.

- E moj Milenko...

- I kako si sad?

- Kako sam... Legnem uveče, i jedini šum koji čujem je onaj koji sam napravim. Kako bih voleo da ne mogu da spavam od onog njenog hrkanja koje me je budilo čitav život.

- Nisam znao da Mirjana hrče.

- Više ne hrče.

- Stvarno?

- Umrla je.

- Da, umrla...

- I sve stvari koje negde spustim, tanjir pored sudopere, cipele u sobu, telefon na mašinu za veš... Sve ih nađem tamo gde sam ih ostavio, na istom mestu. Nema moje Mire da skloni i kritikuje.

- Pa što ne stavljaš stvari na mesto?

- Znaš da nikad nisam. Danas sam pola sata tražio stolnjak, i našao sam ga, u frižideru zgužvanog sa mrvama. Juče sam ga tamo ostavio.

- E moj Vlastimire... Hajde dođi kod mene.

- Ne mogu, pakujem se.

- Gde ideš?

- U Rejkjavik.

- U Rejkjavik?

- Da.

- Šta ćeš tamo, imaš osamdeset tri godine?!

- To je najseverniji glavni grad na svetu.

- Pa šta?

- Pa ništa.

- Ti nisi normalan.

- Ma zajebavam te. Hajde, idem da pomognem Miri.

- Molim?!

- Pravi ajvar.

- Budalo!

- Hajde, vidimo se na sahrani.

- Čijoj?

- Pa Nadinoj.

- Nada je na pijaci.

- Znam, video sam je pre sat vremena, verovatno se još cenka sa prodavcima paprika. Doći ćemo sutra na ručak.

Goran Stojičić

 

Komentari

Komentari