Foto: 
autor nepoznat

Anatomija jednog braka

Početak je bio kao iz bajke: on je bio mlad i lep, i imao je uspešnog tatu; ona je bila najlepša, najslađa i najzanosnija, i imala je još uspešnijeg tatu, i uspešnu mamu – pride. Stupili su u najsrećniji brak iz računa.

On je, zar to treba posebno naglašavati, mogao i hteo. Ona nije odbijala, jer je mogla i htela mnogo više od njega. Uši su im trnule od ljubavi, a svi ostali organi brideli.

Godine su prolazile, a on je, hvala presvetom Sisoju Veselniku, i dalje mogao, ali nije baš uvek hteo. Malo se zasitio rođene žene. Odbila mu se nekako. Ne baš načisto, ali malo jeste. Nju ni moć ni htenje nisu napuštali. Naprotiv, plamtela je kao olimpijska baklja i nervirala se što je voljeni izbegava.

Neku godinu kasnije, on je još uvek hteo i upinjao se iz sve snage, ali ga je izdajnik sve češće izdavao. Ona je još uvek mogla i histerisala je zbog njegove nemoći. Preznojavala se, a srce joj je ludački lupalo. Jednom, kad je totalno bio indisponiran, oterala ga je u tri lepe materine. Nazvala ga je najobičnijim nesposobnjakovićem. Ošamario je muški, koliko da joj pokaže ko je ko u braku... Ružna slika iz bračnog kreveta sve češće se ponavljala.

Onda je junak načisto lupio o ledinu: niti je mogao, niti je hteo, a nije imao ni preveliku želju. Jednostavno, prepustio se sopstvenoj nemoći. Ona je pred spavanje obavezno uzimala sedative i tuširala se ledenom vodom.

On se sve češće bavio svojim krvnim neprijateljima: holesterolom, povišenim šećerom i pritiskom, a u ozbiljnijoj varijanti – šlogom i infarktom. Ona se bavila decom i ikonoslikarstvom. Kuhinja je nikada nije privlačila...

U četrdeset i nekoj otišla je kod stiliste, skoknula je do Pariza po firmirane krpice, upisala se na fitnes i aerobik, silikonizovala je grudi i usne, zategla stomak i zadnjicu, utakla zlatnu brnjicu u nos, i učlanila se u sva moguća ženska udruženja. Svakodnevno je odlazila na sastanke, forume i seminare, a često je imala i druženja prijateljstva i humanitarne zabave.

On je u početku sumnjao, kasnije je nešto i načuo, ali ništa nije video. Ipak osećao je da mu rogovi neumitno rastu.

Jednoga dana, kad mu je crv sumnje načisto probušio sivu moždanu masu, tražio je da mu prizna sve. Ali baš sve! I to odmah i neizostavno! Umesto priznanja ona ga je pitala:

- Veruješ li ti meni ili svojim ušima i očima?!

Normalno, poverovao je najdražoj ženici, oči i uši znaju da prevare.

- Mali dvonožni gmizavac! – prošaputala je i otišla da se nađe sa prijateljem...

 

Ljubomir Ilić

Komentari

Komentari