Foto: 
autor nepoznat

Beznoga priča

Gospodin Nolegić, čovek bez leve noge, muku je mučio sa kupovinom cipela.
Levu nogu je izgubio pre dvadeset i pet godina i nekako se i navikao na život bez noge, ali nije mu bilo pravo da svake sezone kupuje par cipela kada njemu zapravo treba samo jedna. Obišao je u gradu svaku radnju i uvek je pokušavao da ubedi trgovce da mu prodaju samo desnu cipelu, ali uvek bi usledilo isto pitanje:“A šta da radimo sa levom? Kome nju da prodamo?“
Gospodin Nolegić je sve više tonuo u očaj. Invalidska penzija je zaista mala a on se još i razbacuje kupovinom nečega što mu uopšte i ne treba.
Međutim, jednog dana naš jednonogi junak uskliknuo je od radosti. U parku je upoznao čoveka bez desne noge. Ovo poznanstvo imalo je višestruku korist za gospodina Nolegića. Kao prvo, konačno je imao nekog ravnog sebi sa kim može da porazgovara a da ga ovaj ne posmatra sa onom neprijatnom dozom sažaljenja. A kao drugo, tu je i materijalna dobit. Sa svojim novim prijateljem može da podeli troškove oko kupovine cipela.
Ali, priča ne bi bila zanimljiva kada ne bi bilo neke začkoljice. Ispostavilo se da gospodin bez desne noge ima poprilično manje stopalo nego gospodin Nolegić. Gospodin Nolegić nikako nije mogao da uđe u broj cipela njegovog novog prijatelja, te ga je pokušao ubediti da on nosi veći broj cipela:„Uz dva, tri para čarapa i cipele će ti stajati kao salivene“ No, gospodin bez desne noge nije hteo ni da čuje za tako nešto. Hteo je da dostojanstveno korača makar sa tom jednom nogom što ima.
Pregovori su trajali mesecima, ali bezuspešno. Gospodin Nolegić je polako gubio strpljenje, a stvar je kulminirala kada ga je gospodin bez desne noge upitao:“Šta ti je danas? Da nisi ustao na levu nogu“, aludirajući na njegovo loše raspoloženje.
Gospodin Nolegić je tada planuo poput zapaljenog fitilja, demonstrativno je ustao, doduše otežano i saopštio je svom beznogom prijatelju da mu se više ne javlja.
Pokušao je i kasnije gospodin Nolegić da dođe do samo desne cipele tako što je obećao jednom gospodinu koji je bio zadužen za kupovinu glasova da će glasati za njegovu stranku ako mu pre izbora da desnu cipelu a nakon glasanja i levu, ali i ovo je prošlo bez uspeha. Teško je prevariti prevaranta.
Zaključak ove beznoge priče nekako se sam nameće -Savez levičara i desničara je po prirodi nemoguć, ali ako bi jedna strana popustila zbog koristi i to bi bilo moguće. Politika spaja nespojivo.

Željko Žele Jovanović

Komentari

Komentari