Foto: 
autor nepoznat

Blago budalama

Nije nova vest da je linija između genija i budale veoma tanka. Neko se igrom majke prirode rodi kao budala, neko tokom života postane budala usled nekog jačeg stresa, a neko namerno postane budala, jer u tome vidi neku korist. U svakom slučaju, budala će u ogledalu uvek videti genijalca jer nema pojma da je budala čak i kada želi da bude budala, a nije mu ni bitno. Ne razmišlja o dažbinama, oslobođen je svih radnih obaveza i uvek je nekome na teretu sa laganicom od života. Malo veći stepen kultivacije od budala imaju idioti, jer nisu budale, ali žele da budu budale. Najveći idioti se lako prepoznaju na društvenim mrežama i medijima, jer svoja mišljenja ni sami ne kontaju, ali očekuju da budu shvaćeni. Pa, blago budalama.

Nije poznato da li u biljnom svetu postoje budale, ali ako ih i ima mudro ćute o tome. Bez obzira na vetar ne lete nigde i lenjo čekaju vetar, ptice ili insekte da bi se razmnožili. Ne pojavljuju se na društvenim mrežama i medijima, niti javno daju izjave o problematici ukupnog života na planeti. Ako im se posreći, stići će na društvene mreže u obliku nameštaja ili cvetnog aranžmana. Iako nije dokazano, postoje indicije da često spominju najgoreg uništitelja prirode, i žele mu sve najlepše. Onako, po spisku. Dakle, ko ne želi da bude budala, može da se ukoreni u neku saksiju i vredno čeka svog slugu da dobije svoj tretman.

U životinjskom cartvu su primećeni pojedini primerci koji se na prvi pogled ponašaju kao budale. Od tolikog prostora Afrike, dešava se da gazela zaluta u čopor lavova, i smatra se budalom. Lavovi je pojure jer je vide kao gozbu, ali gazela je daleko brža od lavova i lavovima učini post. Za to vreme krdo gazela može opušteno da pase. Pa, ko je tu budala. Za razliku od životinja, čovek često ispada budala samo zbog želje za dokazivanjem. Iako je svestan opasnosti, surfuje u vodama koje su stanište morskih pasa, pliva u rekama bogatim krokodilima, odlazi u lov gde se dešava da postane plen, ili se bavi nekim akrobacijama sa mogućim težim povredama ili tragičnim ishodom. Kako bi inače dospeo u javnost i stekao popularnost, pa makar i u čitulji.

Neke vrste leptira strpljivo čekaju u mraku čaure čak sedam godina da bi nakon toga živele na svetlosti samo jedan dan. Bez stalnog staništa odlepršaju negde, gde ih vetar odnese, takođe ne razmišljajući o dažbinama, a za razliku od budale jedina prirodna obaveza im je razmnožavanje, osim ako ih neki predator ne smaže u prolazu. Budalu ipak niko neće pojesti, živi duže od leptira, ne razmišlja o razmnožavanju, a ne mora nigde ni da odleti. Kada se sve sabere, nije ni tako loše biti budala.

Komentari

Komentari