Bosonogi

-Zaboga, pa ti si bos! -reče čovek nakon što je ugledao svog prijatelja kako dolazi.
-Imaš dobru moć zapažanja, stari moj. Mada, priznaću ti, i sam sam to primetio. -reče dolazeći čovek nakon što je seo pored svog prijatelja i prekrstio noge.
-Ali zašto? -upita čovek koji je na ugovoreni susret došao prvi.
-Eh zašto.... Ima nekih mesec dana kako sam udomio psa sa ulice. Žutodlaki mešanac. Dao sam mu ime Ljupče. Dobar je on, ali ima tu ružnu naviku da raznosi obuću. Tokom noći je odneo jednu moju cipelu u nepoznatom pravcu i tako sam ostao bez cipele. A, s obzirom da je to jedini par cipela koje imam... -objasnio je razlog svojih bosih stopala čovek.
-Ali, još uvek imaš drugu cipelu? -upita čovek sa cipelama.
-Misliš da sam trebao da dođem sa jednom cipelom? -uzvratio je pitanjem bosonogi. -Vidiš, ljudi bi verovatno sa čuđenjem posmatrali čoveka sa jednom cipelom. Oni bez ijedne su češća pojava i manje privlače pažnju.
-Istina. -složi se čovek sa cipelama.
-Eh da... Mada, nema neke velike razlike između tebe i mene. Ja jesam bos, ali pitanje je trenutka kada ćeš i ti to postati. Te tvoje cipele se raspadaju prijatelju. -reče bosonogi dok je skidao nakupljenu prljavštinu sa svog stopala.
-Još jedna istina. -snuždeno reče budući bosonogi. -Planirao sam ovog meseca da kupim novi par cipela, s obzirom da su ove koje imam još pre dve jeseni dotrajale. Međutim, dogodilo se to da sam kažnjen na poslu. Loše smo poslovali u prethodnom periodu i šef je kaznio gotovo sve zaposlene iz raznoraznih, izmišljenih razloga. Moja mizerna plata doživela je da postane još mizernija, tako da sam morao da odustanem od sna da kupim nove cipele.
-Tako ti je to, stari moj. Uvek zbog neke džukele ostaneš bez cipela. -reče bosonogi nastavljajući da skida prljavšinu sa svojih stopala.

Autor Željko Žele Jovanović

Komentari

Komentari