Foto: 
David Rosium

Deobe (drugi deo)

Sve počinje deobom. Tako je nastao svemir, tako je nastao svet, pa i život na poznatom svetu. Na tamnoj strani meseca, botaničari Ugande su otkrili bogato ukrašenu, velelepnu pećinu u kojoj se nalaze podaci o deobama, od iskona, pa do prekosutra. Kažu da je mužjak čoveka po nastanku, imao samo jedno jaje koje je služilo da balansira prilikom utrčavanja u krivinu. Balističke analize su pokazale, da je bolje da ima dva manja pri čemu bi jaje, suprotno od krivine, služilo kao kontra teg. Takva performansa je zahtevala i balans štanglu, učinkovitu i kao amortizer. Tek mnogo kasnije jaja su dobila funkciju izvora života. Nakon smrti opet dolazi do podele u kojoj se dele duša i telo. Telo ide u reciklažu, a duša u nepoznatom pravcu. Deobe su postale toliko popularne da je čovek odlučio da deli zemlju po kojoj hoda na manje teritorije koje je naseljavao istomišljenicima i nazvao ih državama. Ali, ljudska alavost je neograničena, pa je uskoro poželeo i tuđe teritorije i zbog prestiža iznalazio je maestralne načine osvajanja istih.

Umetnost je izazvati neko veće sranje, na teritoriji veličine kontinenta, pokoravajući istu. Taj način osvajanja, popularno nazvan - igraćeš kako ja sviram, baziran je na principu čobana frulaša i stada. Zasviraju neki džumbus, u nekoj muslimanskoj državi, pa civilno stado te države transformišu u migrante, koji odmah zapale ka zapadnoj Evropi, ostavljajući tragove svog hodoćašća gde god su prošli. A, nema gde nisu prošli. Zanimljivo je da migranata ima bar pet puta više od stada te države. Na odredištu, istaknutiji migranti odmah počinju da šire islam zahtevaju ravnopravnost šerijatskog zakona sa državnim zakonom države u koju su došli, zahtevaju ukidanje svinjskog mesa, obavezno zvanični arapski jezik, pristojno oblačenje i gomilu drugih budalaština za izrazito demokratski mentalitet starosedelaca. Manje istaknuti migranti ih prate i podržavaju, a sve ih je više i pod žešćim pritiskom migranata, mentalitet starosedelaca puca pod mentalitetom migranata, koji po direktivi, prestaju da budu migranti. Željni publiciteta, novi migranti organizuju nekoliko veselih terorističkih akcija, a nemoćni, demokratski naloženi starosedeoci, prinuđeni su da zatraže pomoć velikog brata i time ulaze u vazalni odnos sa velikim bratom. Veliki brat, svojim igračima naredi mir i oni postaju uzorni građani. Ali, isti veliki brat ekonomski pošteno ispresavija starosedeoce i postavi vojnu bazu, koja kontroliše ponašanje i mišljenje starosedeoca. Rusija, Kina i Japan nemaju mnogo migranata, jer su stvorili praksu da svoje teritorije počiste od migranata za par minuta. Deficitarni sa migrantima, nemaju ni problem sa migrantima.

Jedan od efikasnih načina je osvajanje teritorije bez oružja naseljavanjem zanimljive teritorije, a koji najviše primenjuje Kina. Raseli višak svog stanovništva na sve strane sveta, da im neku kintu radi započinjanja nekog biznisa i skida ih sa evidencije nezaposlenih. Na novoj teritoriji se rapidno množe, a svako dete, po sistemu automatizacije, dobija državljanstvo države u kojem je. Kada postane punoletno, ima pravo glasanja kao i svi ostali punoletnici. Za pedesetak godina se namnože toliko, da im broj nadmašuje populaciju starosedelaca, i preuzimaju vodeću ulogu u svim sistemima. Ali, pedesetak godina je dug period, pa postoji i brža varijanta. Ne daj Bože da Srbija postane domaćin olimpijskih igara. Došlo bi pet hiljada kineskih takmičara i pedeset miliona kineskih navijača. Po završetku igara, kineski navijači bi izrazili želju za stalnim boravkom u Srbiji, a za pristojno debeo koverat predsednik države bi im dao i državljanstvo. Na sledećim predsedničkim izborima pobedio bi predsednički kandidat kineskog porekla, veoma ogromnom većinom glasova. Službeni jezik u Srbiji postao bi kineski, sa mandarinskim akcentom, a budizam bi postao obavezna religija. Obzirom da je Kina u dobrim odnosima sa Rusijom, dobra strana ovakve situacije bi bila da svi Srbi, u novoj kineskoj provinciji, Srbiji, nauče kung fu, pa neka nas onda napadnu džukele nato kafilerije, ako smeju.

Komentari

Komentari