Foto: 
autor nepoznat

Dimenzije našeg pakla

Neki kažu da nam je ponuđeno više dimenzija pakla različitog dizajna, a naše je samo da odaberemo svoju omiljenu boju. Nešto kao kupovina nameštaja iz fotelje u odabranoj dimenziji, ali to ipak ne znači da je nemoguće u isto vreme kupovati više raznolikog nameštaja u drugim dimenzijama, kao multiplejer tri u jedan koji skakuće po dimenzijama pakla u stilu španske sapunice sa obaveznim hepiendom i po pravilu isteranom pravdom. Jadna jedna pravda. Dakle, istovremeno pazariš dnevnu sobu u raznim dimenzijama pakla i ne možeš da se odlučiš u najboljem izboru od stotinak favorizovanih igrača, pa kupiš stilski kombinovani interijer sa implementiranim pečatima paklenih dimenzija. Čak je i pogled na kombinovanu trpezariju samo višedimenzionalni svetionik u magli spletova događaja, pa nekome to deluje sasvim ok, nekome je smešno, a svima lepo. Dapače, dapile, daprase i drugi dragi gosti, kao i ministri ministarstva za registraciju dimenzija pakla.

Ponekad je u raju i u rodnom kraju već u maju paklena vrućina koja traje dok traje, a onda samo ode, nepovratno kao vetar. Beskonačna ciklična identičnost nikada ne ide praznih ruku i uvek nešto nepovratno odnese. Shodno tome, cirkulacijom kroz dimenzije pakla redovno ostavljamo deo sebe, pa kroz neko vreme počinjemo da razmišljamo kako će i nas jednom neki vetar nepovratno da odnese, ili ćemo ciklično da se pojavljujemo u nekom vremenu ili dimenziji, bez sećenja na prethodne seanse. Kako god bilo, nama pakao ne gine bez obzira u kojoj smo dimenziji, što dokazuje beskonačnost dimenzija pakla, a možda čak i paklica. Paklica… Da li je to ženka pakla ili je samo opšte prihvaćen naziv za neku sitniju ambalažu, čije je krštenje svojeručno obavio neki aranđel? Kao da je bitno. A, možda i jeste jer je sasvim nebitno da li je mužjak ili ženka stafordširskog pakla u priči, mi se rađamo u nekoj dimenziji pakla i tokom života procirkulišemo kroz mnogo drugih, što nas i čini onim što jesmo sve dok govor ne zamenimo blejanjem.

Zanimljivo je da je svakoj dimenziji pakla ista bagra glumata naše pastire, zapoveda pulinima i drugim džukelama koji ne dozvoljavaju preterano izdvajanje iz stada, a medijima polako satiru govor i stimulišu intenzitet opšteg blejanja. Pa, šta i da očekujemo kada znademo da smo u paklu. Procirkulišeno favorizovanim dimenzijama u nadi da ćemo se naći na cvetnim livadama raja, gde anakonde flertuju sa miševima na mišomoru, sa malo dužim boravkom, a onda moša koja nas vraća na staro.

Pakao je veoma teško definisati upravo zbog beskonačnosti dimenzija. Ponekad je solidno realan i prihvatljiv kao takav, ali ume da bude i samojeb koji iskontrira samog sebe. Tropske plaže su za Eskime pakao, ali za nas su nedostižni raj. To objašnjava da je raj samo jedna od dimenzija pakla registrovana kao uzimala-davala, opuštenijeg enterijera sa euforičnom atmosferom noćnih klubova. Raj, raj, raj, hepiend za kraj (navijačka pesmica navijačica raja sa adekvatnom koreografijom folklora). Opet, ako uzmemo u obzir temperaturu južnog pola, kontamo da je ta fatalna temperatura za naše pojmove fatalno niska. Dakle, paklena zima. To dokazuje da se pakao ne može opisati kao dobro ugrejana pećina sa bordelno crvenim osvetljenjem, kazančetom za okajanje grehova i gospodarem pakla na gvozdenom tronu osvojenom u igri tronova. U nekim dimenzijama ima i kazanče za rakiju. A trbušne plesačice njišu li njišu prateći ritam progresivnog rejva. I onda će neko da mi priča kako je u paklu loše. Ipak, umemo mi da se priviknemo na svaku nam ponuđenu i serviranu dimenziju pakla jer nam je prilagodljivost srednje ime. Poznavaoci tematike garantuju da postoji realna mogućnost da rogati i repati crvenokožni papkar potiče iz nekog odavno istrebljenog indijanskog plemena, ali moguće je i da je spržen od kreka došao iz Amsterdama, dok neki potpuno nepoznati izvori navode mogućnost da je dotrčao sa groblja kućnih ljubimaca uz pratnju dece kukuruza.

Ako budeš dobar ići ćeš u raj, ali ako je raj samo jedna od dimenzija pakla onda raj ne postoji, tako da nema šanse za grupnu ekskurziju sa obilaskom raja. Neverovatno, ali ako raj ne postoji, onda ne postoji ni ta dimenzija pakla, pa ako se slučajno zadesiš tamo, ostaješ u limbu sve dok ne rikneš, a onda se resetuješ i čekaš sledeći nastup. Ipak, još nije sasvim jasno kako da se zadesiš na mestu koje ne postoji, ali ako ikako otkrijem, javljam. A dotle, ćao, ćao…

Komentari

Komentari