Foto: 
Achim Hepp

Država Srbija

U crtanim filmovima, na fejsu i u državi Srbiji sve je moguće. Republika Srbija je zvaničan naziv naše države, iako je Srbija već neko vreme kraljevina sa nekrunisanim kraljem. Žvalava majmunčina kojeg je neko postavio da predvodi državu kao pravog samozvanog monarha, smatra da je vlasnik države, pa tako dodelio sebi apsolutno pravo da raspolaže svim dobrima po svom nahođenju, i da kroji i prekrojava zakone u zavisnosti od toga da li je ustao na levu ili desnu nogu. Pa, može mu se, jer je on kralj. Majstor je šarenih laža koje kao slatkorečivi čoban nesebično deli ovcama koje besomučno striže, ali i u svojstvu kralja majmuna majmunčićima koji glasaju za njega, verno mu služe nadajući se ličnom prosperitetu.

Suverena država, kako to lepo zvuči, kada suverenitet države postoji, ali suverenitet države Srbije je već odavno prodat, pa tako Srbija polako ali sigurno postaje kolonija onih, koji preko demokratski izabranog obermajmuna diktiraju tempo i način života građana Srbije. Naravno, građanima Srbije je svejedno ko su oni, jer ko god da su, Srbima neće biti dobro. Pitanje je samo da li učiti engleski, ruski ili arapski jezik, a nije na odmet znati par reči i na kineskom jeziku. Onako, za svaki slučaj, jer Kinezi uvek imaju na raspolaganju bar dve bande sastavljene od nekoliko miliona lokalnih šibadžija. I znaju da kažu Slbija do Pekinga.

Zemlju Srbiju žele svi, koliko zbog položaja na Balkanu, toliko i zbog bogatstava koje Srbija poseduje, zasad. A neki Srbiju toliko žele da postoji veoma lepa šansa da Srbija postane uzročnik novih balkanskih ratova, ili makar samo dobar poligon za pražnjenje magacina starog naoružanja jačih vojnih sila. Zemlje nato-a bi već postale domaćini u Srbiji, ali imaju neki nerešen problemčić oko ovog pitanja sa Rusima, koji bi takođe da gazduju Balkanom. Albanci su već odavno počeli sa kupovinom srpskih kuća na jugu Srbije, ali se može desiti da time stvore sebi ozbiljniji problem, jer i Turci žele da postanu domaćini na jugu Srbije. Ipak, šanse Turaka su minimalne jer bi prethodno morali da napadnu, okupiraju i potpuno razbucaju Rusiju. Pa, želje su jedno, a mogućnosti nešto sasvim drugo. Hrvatska bi rado postala susedna zemlja Rumuniji, ali je Nemačka izgradnjom industrijskih pogona već počela okupaciju Vojvodine, pa bi Kolinda mogla imati neugodno ćaskanje sa Merkelovom. Kosovo je već prodato, a i Vojvodina može očekivati da se nađe na tenderu. Dakle, kao što je već rečeno Srbija će biti samo beogradski pašaluk. Ali, ako će biti pašaluk, to znači da će gospodar Srbije biti neki obrezani Srbin sa nargilom u džamiji na vodi. Međutim, to i nije toliko bitno jer je mlađa generacija Srbije odlaskom iz Srbije već započela okupaciju sveta, a može se očekivati nastanak prvog ćiriličnog japanskog pisma.

Ipak, Srbija je vojna velesila, koja raspolaže sa nekoliko ultra brzih polovnih puževa i nekoliko rashodovanih vrabaca uvezenih iz Rusije, čime se plasirala u sam vrh zemalja vojnog otpada. Pešadijsko naoružanje Srbije je novijeg datuma, iz doba Dušanovog carstva, a upotrebljivo je samo zahvaljujući magiji vlaških devojaka, koje više ne jašu ni metle zbog visoke cene tehničkog pregleda i registracije metli, dok je cena goriva priča koja prerasta u bajku. Nekada davno u jednoj zemlji između mora i rumunskih gora, gorivo je bilo jevtinije… A ni metle više nisu kao što su nekada bile.

Komentari

Komentari