Foto: 
Karikatura Dušan Petričić

Frižidersko zaluđivanje

Hvala Bogu preživesmo i ove izbore, istorijske zar to treba posebno naglašavati, a postizborna prašina polako prekriva izborne ujdurme i marifetluke.

Pobednici su dobili izborni kolač, poraženi su ga izgubili, odnosno dobili su nogu u zlo mesto u dupe junačko. Njihov postizborni slogan sada glasi: „Ajmo, ljudi, u tri lepe materine, nije ovo sport za nas“!

Oni treći, što su vaskrsli malo preko cenzuskih 3%, pa do fenomenalnih 5,38%, su blago rečeno prdnuli u izborni čabar. Srećom, to puštanje goluba trćana, da ne kažem prdeža, u već pomenuti izborni čabar, neće izazvati nikakvu detonaciju, ili, daleko bilo, tektonski poremećaj u ovoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu. Takvi su spremni da legnu na rudu za neki upravni odborčić, javno preduzeće ili skupštinsku komisiju. U nastupajućem mandatu njihov glavni izvor prihoda biće – daj šta daš.

Među pobednicima se posebno ističe pobednih svih pobednika, takoreći Najveći Pobednik. On i nije baš srećan, štaviše tužan je. Kako i ne bi bio kad je tati i mami obećao pobedu od 60% osvojenih glasova, a na pobednički izborni konto uknjižio tričavih 58,5%. I šta sad da kaže ostarelim roditeljima?! A oni, tata mu i majka, sigurno su planirali da ga časte za tu pašićevsku pobedu novim trotinetom na nožni pogon. Mogao je da trotinetiše do brata Sija i pobratima Putina, da se utroje malko poigraju demokratije. Ovako, moraće letećim automobilom pa mlečnim putem...

Najveći Pobednik je poznat, a poznat je, bogami, i Najveći Gubitnik – narod. Kao na svim dosadašnjim izborima, tradicija nije izneverena ni sada. Narod je preveslan, to jest nije prešao cenzus pa je opet ostao ispod crte. Za malo, ali dovoljno da se i dalje ne pita ništa.

Ko je kriv?!

Narod, ko bi drugi, i to onaj koji je baždaren da misli kako mu utuvi Najmisleniji Um zlaćanog doba i tigraste ekonomije. Utuvljivanje je izvođeno danima pre izbora na razne načine. Ipak, izdvaja se frižidersko zaluđivanje prostoproširenih narodnih masa koje u glavi imaju maketu mozga.

I, tako, frižideri puni Predsedničkog Kandidata, Predsednički Kandidat pun sebe, opsenutim biračima puno srce nadolazećeg blagostanja, a slobodnomislećima, koji se ne pale na maglovita obećanja,  pun plajvaz Predsedničkog Kandidata.

Znam čoveka, ne služi mu glava samo za podšišivanje i nošenje kape, koji je jedva preživeo frižidesrsko zaluđivanje. Kad vidi Prdsedničkog Kandidata kako izlazi iz frižidera momentalno se prestravi i traži kanal gde se prikazuju filmovi strave i užasa, da se smiri i dovede u normalno stanje. Nažalost takvih kanala nema, svuda samo frižideri, frižideri, frižideri... Trčao je po trgovinama i pitao: „Da li prodajete televizore i frižidere bez Kandidata“?! Odgovor je svuda bio negativan. Na kraju se dohvatio rakije, ne da pije već da dezinfikuje i steriliše mozak, kako bi sprečio sopstveno navlačenje na Predsedničkog Kandidata. Sterilisao se dok ne padne u delirijum tremens. Ali, to nije bio običan delirijum, ono – beli miševi, skakavci, sanđame, akrepi... Ne! Njemu se priviđao Predsednički Kandidat, u neograničenim količinama i ogromnim veličinama. Malo je falilo da završi u ustanovi zatvorenog tipa sa košuljom koja se zakopčava na leđima.

A onda, vidi sreće, nastupila je predizborna tišina.

Glasanje prođe, a tišina i dalje odzvanja…

 

Ljubomir Ilić

Komentari

Komentari