Foto: 
Leo Reynolds

Na dalekim plavim morima

Pred nama je veliko krvavo sunce lagano tonulo u beskrajni okean gaseći se. Na pustoj plaži, palme su bacale sve duže senke. Zakasneli galeb na nebu žurio je svojoj kući. Svuda je vladao mir. Moja žena i ja uživali smo u prizoru, držeći se za ruke, tesno pripijeni jedno uz drugo. Nalicu moje lepše polovine zatitrala je suza.

Gledali smo u televizor i zamišljali kako bi bilo divno naći se na takvom čarobnom mestu, daleko od naših princeza koje su upravo u tom trenutku iznad naših glava vodile jednu od svojih beskrajnih prepirki.

- Daj mi! – tražila me nešto mlađa.

- Ne dam! – nije odustajala starija.

- Daj mi! – još jače je viknula mlađa.

- Ne dam! – nije se dala starija.

- Daj mi! – vrištala je mlađa.

- Ne dam! – držala joj je tercu starija.

Da li ste i vi roditelj? Niste? Onda preskočite ovu priču i nastavite sa sledećom. Jeste roditelj? Onda će vam sve ovo biti dobro poznato. Ko živi u porodici sa dva ženska deteta ima samo dva problema. Večito zauzeto kupatilo i nedostatak privatnosti. Sa prvim problemom sam navikao da se nosim, sa drugim sam naučio da živim.

Da li ste nekad kao roditelji imali osećaj da vam nešto raste na leđima i da ga nosite po kući ceo dan? Ne brinite se, nije to nikakva bolest, to je samo vaše dete koje ne može da živi bez vas. Te male napasti niču odasvud, najčešće onde gde ih uopšte ne očekujete. Pošli ste da u toaletu na miru pročitate novine? Nema problema, vaše milo dete je baš tada odlučilo da izvrši inventar mamine šminke. Želite da napišete vrlo važan izveštaj, čije ste pisanje, naravno, odlagali do poslednjeg trenutka? Možete biti sigurni da baš tog trenutka jedno dete želi da vam pokaže koreografiju koju sprema za svoj uspeh  šou – biznisu. Vaša žena i vi ste, posle nekoliko meseci, odlučili da odgledate zajedno neki romantični film. Mogu se sa vama kladiti u vašu mesečnu platu da će vam se mezimac naći u naručju baš u trenutku kada se Džon, posle sat vremena udvaranja, konačno nađe na Džejn.

Borba sa decom koja ne žele da se osamostale teška je i dugotrajna. Postoje neke metode, koje žena i ja, mada neuspešno, primenjujemo.

1. HIT & RUN metoda

Sedite opušteno u dnevnoj sobi sa decom i onda, iznenada, bez najave, ustanete i izgubite se u nepoznatom pravcu. Ne osvrćite se na pitanja, molbe i pozive. Ne nosite sa sobom mobilni telefon. Samo nestanite.

2. METODA LAŽNOG SVETLA

Ostavite u spavaćoj sobi uključeno svetlo i objasnite deci da želite o nečem važnom da popričate sa njihovom majkom. Dok se deca pribijaju uz vrata da čuju o čemu razgovarate, iskoristite priliku da se sa suprugom ušunjate u kupatilo i na miru popijete kafu.

3. METODA PRISUTNOSTI

Pozovete dedu, date mu pivo i uključite televizor. Deda narednih nekoliko sati sedi i gleda, a deca, u nedostatku boljeg predmeta maltretiranja, skaču dedi po glavi. Deda, opčinjen razvojem događaja u filmu, ne primećuje haos u sobi. Deca, oduševljena slobodom koju imaju, prave još veći haos. Vi, oduševljeni što imate slobodnog vremena, zaboravljate i na haos i da dedu i na decu.

Da li se sećate kada ste poslednji put pozvali prijatelje da na miru, uz čašu pića, ogovarate one prijatelje koji, zbog obaveza, nisu mogli doći? Ni ja. U trenutku kada saznaju da će ostatak večeri provesti u svojoj sobi, vaši naslednici obično dobiju temperaturu, a prilikom većih okupljanja redovno zaglavite u Domu zdravlja zbog simtoma sličnih kugi koje muče male krvnike. Tamo ćete sresti vaše prijatelje koji su otkazali dolazak kod vas kako skrušeno sede u čekaonici i drže za ruku svoju decu obolelu, gle čuda, od kuge. Ako ste imalo kreativni, iskoristićete priliku da odete do obližnjeg dragstora po grickalice i pivo i da u čekaonici ogovarate vaše prijatelje koji su ostali na večeri u vašem stanu.

Mogu reći da su me deca, i pored svega, napravila boljim čovekom. Ne samo da umem da spremim nekoliko različitih vrsta sendviča i znam sve važnije replike iz crtaća, već mi je svakodnevno druženje sa decom donelo i mnoge benefite u svetu odraslih.

Niko kao ja ne može da sluša šefa tokom iscrpljujućih sednica na kojima se mlati prazna slama. Ja sam uvek pažljivo zagledan u govornika, klimam glavom sa uvažavanjem i razumevanjem za trenutnu situaciju u kojoj se nalazi naše društvo, a misli mi lete ka onom zalasku sunca. Potrebno je samo da zamislim šefa u roze haljinici i sa rajfom na glavi kako mi u uvo govori:

- I onda sam ja otišla do Marijine klupe i Mariji rekla, bla,bla,bla … Bla, bla,bla …

Vidite, lako je.

Dejan Andrejić

Komentari

Komentari