Foto: 
richardbh

Nekad je sve bilo jednostavno

Onog trenutka kada je majmun sišao sa grane i odlučio da postane čovek, rodila se ideja da počne da živi u stabilnom prostoru, zaklonjen od vetra, kiše, drugih nepogoda i drugih sunarodnika koji su odlučili da ipak ostanu majmuni. Pećina je bila dovoljno stabilan i dovoljno prostran prostor za život, pa je započeta planska organizacija života u pećinama jer je građevinski materijal za oblakodere izmišljen mnogo kasnije. U zavisnosti od veličine pećine, organizovan je i broj njenih stanovnika, kao i zadaci svakog pojedinca koji su bili u tesnoj vezi sa održavanjem higijene životnog prostora, kulturno umetničkim razvojem, lovom i sportskim aktivnostima. Takva zajednica je postala prototip porodice, klana, pa i države. Najjači član zajednice je, bez referenduma, po pravilu jednoglasno, postavio samog sebe na čelo zajednice i određivao pravila žitota i ponašanja u zajednici. I sve je bilo jednostavno, ali čovek je uvek bio radoznao i težio ka novim saznanjima, što mu je, malo po malo, iskomplikovalo život.

Iskoristivši epohalna otkrića u razvoju oružja i zamki, jači muškarci su lovili i obezbeđivali hranu za celu zajednicu. Takođe su branili suverenitet svoje pećine i obezbeđivali bezbednost svih članova zajednice. Ponekad su, u sklopu sportskih aktivnosti, skoknuli do neke druge, manje pećine i poharačili tamošnje žene.

Pametniji članovi su imali privilegiju da izmišljaju načine olakšanog i modernizovanog života zajednice. Grejanje u zimskom periodu je bilo od neprocenjivog značaja za celu zajednicu, pa je prioritet bio naći način zagrevanja stambenog prostora i zajednice. Neki su kresali žene i tako došli do zaključka da se kresanjem mogu zagrejati. Ubrzo su otkrili da kresanjem kamena takođe mogu dobiti varnicu koja će upaliti suvo granje i napraviti vatru koja će grejati čitavu zajednicu, a žene su time dobile šansu za predah.

Otkriće načina kontrolisanja i primene vatre odredilo je nove smernice u ishrani zajednice, pa su tako nastali prvi ćevapi, vešalice, giros, a razvojem grnčarije došlo se i do paprikaša, gulaša, riblje čorbe i drugih specijaliteta kuhinje.

Umetnički talentovani su prikupljali ekstrate biljnih boja i ispisivali istoriju svog plemena i bitnih događaja na unutrašnjim zidovima pećine. Tokom vremena su unapredili neke alate, pa su započeli sa prvim klesarskim i vajarskim radovima i tako proširili spektar likovnih pravaca. Različit zvuk prilikom udaranja toljagom po komadima drveta i kamena različitih veličina, kao i pljeskanje po ženskim guzicama različitih veličina, odredilo je nove muzičke perspektive. Novi zvuk je definisao ritmiku a, u kombinaciji sa glasom, postavio je temelje vokalno instrumentalnih orkestara, kao i plesnih grupa. Otkrili su da i duvanje u šuplje trske različitih dužina i duvanje u rogove raznih ulovljenih životinja prizvodi uglavnom piskave zvuke i stvara melodiju, pa su se nekako stvorile i prve filharmonije.

Sva plemena su proslavljala dan silaska sa drveta, što je bio i prvi međunarodni praznik. Za tu priliku, organizovani su štandovi sa narodnom muzikom i nastupima kulturno umetničkih društava. Neizostavne su bile i tezge sa pljeskavicama i domaćom kuhinjom, kao i tezge sa suvenirima. Mnogo hiljada godina kasnije, takve će biti i proslave seoskih socijalističkih slava u jednoj balkanskoj zemlji.

Žene su, zbog svoje genetske konstrukcije, bile zadužene za spremanje hrane, održavanje higijene, zagrevanje muškaraca, rađanje, i te vrednosti će im ostati sve do sledećeg velikog praska. Sudeći po crtežima u pećinama, bilo je nekoliko neuspešnih pokušaja emancipacije žena. Ali nisu bile dovoljno sposobne za borbu, lov i građevinske radove, pa nisu mogle biti ni jednake sa muškarcima, što im je uskratilo pravo glasanja na lokalnim izborima. Uspele su da se izbore za osnovno žensko pravo, pravo na ćutanje. Čim su zinule da nešto kažu, muškarci su pomislili da su gladne, pa su im odmah stavili nešto u usta i time iskazali svoju nesebičnu brigu za dobrobit zajednice.

Majmuni, jer su odlučili da ostanu majmuni, zauzeli su najviša mesta u krošnjama drveća i sa visine posmatrali ljude na zemlji. Zanimljivo je da to rade i danas, iako više nisu na drveću.

Komentari

Komentari