Patuljasti šnaucer, čistokrvna srpska rasa
Foto: 
Reuben Yau

Patuljasti šnaucer, čistokrvna srpska rasa

Krenuo sam u jutarnju šetnju, ne zbog toga što mi je stalo šetati po gradu, već zbog psa koji me je izvukao iz stana zarad svojih potreba i interesovanja. U dvorištu ispred zgrade uredno je obeležio svoju teritoriju dižući nogu na svaki stubić koji su stanari ove zgrade postavili na ivićnjak ne bi li tako sprečili bahate vozače da se parkiraju na zelenoj površini.

Po obavljenom poslu krenusmo dalje, a put nas nanese do gradskog parka što je dodatno oduševilo mog psa, jer je mogao da onjuši svako drvo i da markira svakog goluba. Prođosmo tako i pored gradskog zdanja, a moj ludi pas podiže nogu i zapiša zgradu opštine bez pardona. ''Zar se na gradsku vlast piša, prostačino mala!?''

Moje ga reči nimalo nisu pogodile, nastavio je dalje uspravne glave. Obiđosmo mi par kruga, pa nazad kući. Opet dođosmo do onih stubića sa početka kad primetih uznemirenost kod svog psa. Sav se nešto zategao, cima povodac svom snagom, njuška one stubiće pa me unezvereno pogleda, meni ništa jasno nije. Diže jednu pa drugu nogu, frkće nešto, čitavim telom se očeša o stub, ponaša se ludački.
Kad eto utom, gospođa jedna svog kera vodi pravo na nas. ''Taj ti je zapišavao stubiće'', shvatih ja, obraćajući se svom psu.

Izgleda da je u istom trenu i moj pas to shvatio, pa poče iz svog glasa lajati na onog bezobraznog okupatora tuđe teritorije i njegovu umišljenu gospođu. Kako nam se približavaše, videh ja da je onaj pas kud i kamo veći od ovog mog svađalački nastrojenog branioca ognjišta svog, te odmah ga počeh smirivati da ne najebemo zajedno, bude li se pridošlica naljutila. Taj, valjda svestan svoje nadmoći u odnosu na ovog mog, nonšalantno prođe kraj nas i onako pun sebe nama ispred nosa zapiša stubić još jednom.

Oh belaja, pa ovo je uvreda za svakog psa koji iole drži do sebe i doma svog, zalaja ti on još grđe, mislim promuknuće skroz. Sad i neprijatelj zauze stav, okrenu se ka nama i pogledom nas fiksira, zalaja i on, naježih se sav. Vuče gospođa, vučem ja, al' se ne smiruju mamlaza dva. Nogom ga ćušnuh, povukoh lanac jače, pa zamakosmo za ćoše zgrade, tako to junačine rade kada shvate da će veći da ih mlate.

Jovica Živanović

Komentari

Komentari