Foto: 
autor nepoznat

Preživljavanje u XXI veku

Jedna svetska naučna eksedicija radila je dokumentarni film sa imenom „Preživljavanje u XXI veku“. U tu svrhu posetili su brojna afrička plemena, jedno pleme koje živi duboko u džungli Amazonije, kao i pleme ljudoždera sa Nove Gvineje. Nakon te poslednje ekspedicije u stomacima starosedeoca završila su dvojica naučnika, kao i bucmasti kamerman, koji je uspeo da snimi stradanje dvojice naučnika pre nego što je i sam postao obrok. Snimci su sačuvani, ali preživeli članovi ekspedicije nisu bili zadovoljni celokupnim, prikupljenim sadržajem. Zato su posetili i jednog našeg državljanina kako bi film bio kompletan.
-Vi već tri godine živite bez električne energije?
-Tako je, a i šta će mi? – odgovori naš državljanin - Električni šporet sam prodao, jer na njemu ionako ne bih imao šta da spremim. Kada i dođem do neke hrane odmah je pojedem, tako da mi ni frižider ne treba.
-Ali, onemogućeno vam je gledanje televizora i slušanje radija?
-Istina, i to smatram velikim blagoslovom.
-Kako grejete vodu za kupanje?
-Voda mi je takođe isključena. Ionako mi je vode preko glave. Ovde je velika vlaga, krov prokišnjava...
-Vi nemate ni grejanje?
-Tačno, i to je dobro. I da ga imam ne bih mogao da platim račun za njega, a i zdravije je spavati u hladnom.
-Da li ste pokušali da nađete neki posao?
-Zašto bih radio pobogu, pa ja sam penzioner?! Nije život samo rad, valja malo i proživeti.
-Na šta trošite svoju penziju?
-Na kiriju. Ovaj stan nije moj. Ostane nešto i za lekove. Godine uzimaju svoj danak...
-Da li bi vam povećanje penzije promenilo život?
-Bi, ali na gore. Ako bih imao struju, vodu i grejanje onda bih morao da koristim razne kućne aparate, a moji su dotrajali, tako da bih morao da plaćam i popravke. To bi mi donelo samo glavobolju.
-I pored sve nemaštine vi delujete zadovoljno. Da li vam nešto nedostaje?
-Nedostaje mi kultura mog naroda. Narod razbacuje otpad naokolo tako da je dosta teško doći do obroka danas. Ispred kontejnera su uglavnom gužve, ljudi se guraju, ne poštuje se red...
-Da li bi želili da odete u neku uređeniju zemlju?
-Pa, ja kao penzioner ove zemlje mogao bih sasvim fino da živim od prosjačenja u nekoj bogatijoj državi. Verujem da su tamo i kontejneri uređeniji.
-I za kraj, imate li neku poruku?
-Do sada ste mogli da vidite da ja nemam ništa, tako da ću ostati dosledan tome do kraja. –zaključio je naš mudri državljanin.
Ekspedicija je ovim intervjujem bila jako zadovoljna i film je sa njim bio gotov. Gledajući kasnije film u kojem su bile scene iz pustinje, džungle i jednog stana u našoj zemlji, gledaoci su mogli da zaključe da onog čega nema bez njega se i te kako može.

Komentari

Komentari