Samopouzdavanje

Juče mi je žena ponovo postala verna. Pokvario joj se vibrator. I obećala je da će ta vernost trajati do groba. A to znači do prve prilike. U ovom konkretnom slučaju, dok vibrator ne poprave u servisu.

Srećan što sam napokon dočekao svoju minutažu, naglo mi skoči samopouzdanje. Privedem je u spavaću sobu.

- Ako ti je samopouzdanje duže od dvadeset pet santimetara, dolaziš u obzir!

Skinem gaće da izvršim premer. Ni blizu kvalifikacione norme, ali bez naočara ne vidim koliko sam kratak, odnosno, za koliko me je majka priroda zakinula. A može biti da u ovaj patrljak priroda uopšte nije umešala svoje prste, nego da su grešku napravili moji roditelji još one noći kad su me pravili. Meni je moj pokojni teče Prebislav pričao da muškarac kad pravi dete, i kad mu dođe ono najslađe, treba da zine, ovako: „aaaaa“, a nikako da stegne zube, ovako: „mmmmm“. Jer ako slučajno stisne zube, on detetu ocvikuje kurčić i ispadne ovo što je ispalo kod mene. Ja mislim da je moj otac napravio takvu grešku, pa zbog toga ja imam kraći navoj na DNK-u za ovu stvar. Da je ovo pravna država, kao što nije, ja bih tužio oca za odštetu.

Elem, stavim naočare. Ohoho, bato moj, i nije baš tako loše kao što mi se učinilo na pravo gledanje. Ako se za nešto osrednje kaže da je patka, ovo kod mene je, bogami, patak. Razvučem metar… ‘Oćeš, razmak između santimetara ogroman, skoro colovni. Sve u svemu nema više od osam I po santimetara. Probam da tegljim, slaba vajda. Samopouzdanje se zavlači u sopstvenu kožuru.

- Mogu li da te samopouzdam na tri rate?! – pitam je.

- Kako na tri rate?!

- Na odloženo! ... Mislim, iz tri puta po osam i po santimetara! To ti je to, a ima i kamata od nula zapeta pet santimetara!

- Može, ali da se ne zadržavaš u reketu samo tri sekunde!

- Nego?!

- Hoću pun napad, pa ofanzivni skok, pa ponovo pun napad i na kraju zakucavanje!

Uspeću, razmišljam, ako ne budem ja ja nego, na primer, Džordan Jana Veselog Lebron Džejms.

Samopouzdam je nekako. Ma šta nekako, bilo je skoro nikako. Ubrzana zečija varijanta. Pa kako je i moglo da bude drugačije posle onolikog premeravanja i natezanja dužine. Ona hoće još jednom. I kod mene srce hoće al’ samopouzdanje klokoće. Ni makac, mrtvo more, crkotina, lipcać, izduvani balon…

- Ponovi operaciju, ja nisam još gotova! – zapenušila I prevrnula oči kao barena štuka.

- A ti što nisi, dušo, u isto vreme smo počeli!

E, tu je prsla kao oblanda. Histerisala je iz sve snage, čupala se za kosu, grizla donju usnu, a po vratu joj poiskakali crveni pečati od nedojebice. Vidim da sam načisto ušljiskao motku I stoički podnosim kritike. I moj izdajnik se obesio, ne diže glavu, prihvata I on deo odgovornosti.

- Uzmi kondom iz ormara!

- Šta će meni kondom?! Moji spermatozoidi su zabrljavljeni od rakije i ni jedan ne može da pogodi u metu. Što se toga tiče, računaj da sam kastriran.

- To je muzički kondom! Svira kad ga navučeš. Čuje se zvuk violine, a to produžava erekciju!

- Dušo, meni, odnosno njemu, sada ne bi pomogli ni trubači Fejata Sejdića, a kamoli zvuk violine!

Ponovo je dobila akutni napad besa.

- Izvini, danas mi seks ne ide od ruke! – pokušam da se opravdam.

- Pređi na jezičku obradu!

Šta ću, ojezičim je junački…

 

Ljubomir Ilić

Komentari

Komentari