Foto: 
autor nepoznat

Satirične pričice Želeta Jovanovića

Post

U stambenoj zgradi čovek je vikao na svoju suprugu. Tom prilikom psovao je i proklinjao njenog Boga, njihovog kuma koji ih je upoznao, dan kada su se venčali, njenu bližu i dalju rodbinu, ali i čitav svoj život.
Možda bi ova bračna razmirica prošla neprimećeno da pomenuti čovek nije bio grlat i da zidovi na zgradi nisu bili tanki.
Njihov prvi sused, dobronamerni čovek, u nameri da spreči neku veću tragediju i da bi smirio svog besnog komšiju, pozvonio je na vrata njihovog stana kako bi svoje susede pozvao na kafu i na tortu.
- Hvala komšija. - odgovori zajapureni, nervozni čovek - Ne mogu da prihvatim poziv za tortu. Ja postim.

Nuklearna katastrofa

Tog jutra je sve bilo nekako drugačije, onako kako zapravo ne bi trebalo da bude.
Voda, kao što znamo, tečnost je bez ukusa, mirisa i boje. Međutim, voda iz slavine,  tog jutra, pored mirisa i boje, imala je i ukus. Nakon što sam se umio, krenuo sam na posao.
Napolju me je sačekalo novo iznenađenje. Kiseonik, kao što znamo, gas je bez mirisa i boje, ali ovog jutra nije bilo tako. Kiseonik je ovog jutra mirisao oporo, a njegova nedifinisana boja se uvlačila u moja pluća, stvarajući mi probleme sa disanjem.
Na poslu me je sačekalo novo iznenađenje. Na mašini do koje obično radim, ovog jutra radio je naš dojučerašnji direktor. Zbunjeno, ali opet uljudno sam ga pozdravio pre nego što sam se prihvatio posla na svojoj mašini. Moj novi kolega u proizvodnji, visokoobrazan je čovek i ima dugogodišnje iskustvo u upravljanju fabrikom za preradu kože. Krajičkom oka sam posmatrao njegov rad i videlo se da mu zaista teško ide. Nisam mogao da shvatim šta se to zapravo dogodilo i gde je onaj bučni kolega koji je do juče tu radio. Odgovor je stigao nešto pre pauze.
Kroz proizvodni pogon, u novom odelu, prošetao se novi direktor sa rukama u džepovima. Bio je to onaj bučni kolega, čovek koji ima višegodišnje iskustvo u radu na mašini za preradu kože. Nisam znao koliki je stepen njegovog obrazovanja, ali nekako mi se oduvek činilo da je u pitanju čovek koji ne zna sa sigurnošću one stvari koje se tiču vode i vazduha.
Dok sam za vreme pauze u kantini držao paradajz bez ukusa, koji mi je ispao iz sendviča, verovao sam da se tokom noći dogodila neka nuklearna katastrofa o kojoj mediji još ništa nisu javili.

Željko Žele Jovanović

Komentari

Komentari