Foto: 
autor nepoznat

Satirične pričice Želeta Jovanovića

Potreba

Zgrčenna uglu iza svog pohabanog šešira, prosjak, a ujedno i slepac, nadao se milosrđu prolaznika. I zaista, fin gospodin u odelu, zastade ispred ovog tužnog prizora, uhvati se za novčanik i iz njega izvuče jednu pozamašnu novčanicu i smesti je u šešir među sitninom. Nije ovaj plemeniti gospodin načinio ni deset koraka kada se iza njega začu glas onog prosjaka:
-Gospodine, molim vas, pa ova novčanica ja falsifikat! –reče prosjak optužujućim tonom.
Zbunjeni gospodin se vratio, uzeo je novčanicu iz prljavih ruku prosjaka i na glas je utvrdio da prosjak ima pravo. Smestio je lažnu novčanicu u džep, ponovo je izvukao novčanik, ali je onda konstantovao:
-Čekaj malo, ako si znao da je novčanica lažna, onda ti nisi slep! –začu se ovog  puta optužujući ton iz usta gospodina u odelu.
-Jesam, po potrebi. –reče prosjak - A i ti si mi neka cvećka, naizgled fin i dobar čovek, a ovamo rastura lažne novčanice!
-Ja i jesam dobar čovek, ali po potrebi! –odbrusi gospodin.
Slepac po potrebi i isti takav dobar čovek, zagledaše se jedan u drugog, a onda je gospodin u odelu nastavio svoj put bez reči.
Prosjak i ponovni slepac, ostao je da prosi još neko vreme. Onda je pokupio svoje prosjačke rekvizite i otišao je svom domu.
Sutradan će prosjak ponovo zauzeti svoju radnu poziciju, očekujući milosrđe od sveta u kom je mnogo laži i prevara. Ali, takva je potreba.

Porodični posao

Staklorescu iz mog kraja je ovo porodični posao. Njime se bavio njegov otac, ali i njegov deda. Za budućnost njegove male, ali produkivne firme majstor ne mora da brine, s obzirom da ima sinčića koji će nastaviti ovaj posao. Iako je još uvek dečak,  staklorezac je odlučio da polako uvodi sina u posao. Danas mu je kupio praćku i rekao mu da ide da se igra pokraj stambenih zgrada.
Ovaj dan kao da je dan darivanja. Kada se vratio iz škole, jedan drugi dečak je svratio u mali, porodični restoran kod svog oca kako bi ručao. Umesto ručka, otac je svom nasledniku dao novac i poslao ga da ruča u novootvoreni restoran u blizini. Dajući svom sinu novac, iskusni kuvar mu reče da će kasnije dobiti i novac za bioskop, ako, nakon što bude ručao u tom novom restoranu, se stropošta na pod, počne da jauče i da se žali na stomačne tegobe. Začuđeni školarac je prihvatio očevu ponudu, ne znajući da polako ulazi u porodični posao.
Školski drug učenika koji će uskoro izvesti glumački performans u konkurentskom restoranu svog oca se, takođe vratio kući. Roditelji ovog dečaka višegodišnji su gradski funkcioneri i članovi raznoraznih upravnih odbora. Za svoju budućnost ovaj dečak ne mora da brine i ne mora danas ništa posebno da uradi za nju. On je svojim rođenjem predodređen da nastavi da se bavi porodičnim poslom.

Željko Žele Jovanović

Komentari

Komentari