
Stidnice moja, srami se zigovanja
- Pričaću ti ko je Ona? Ta je neka Luda glava!
- Što do podne uvek spava?
- Dobrojutarnja erekcija, čika Frojd, Frojd, Frojd!
- Nije jutro! Još spavaš.
- Zajeban san kao Atila Han!
- Sanjaš Boga kako te bičuje?!
- Samo me jednom opalio, ali tri puta!
- Interesantno! TRI puta! Taj broj u snu ima simbolično značenje.
- Pazi, Zigi, bez dva ne počinjem, a sa četiri ne završavam.
- A gde te opalio?
- U svojoj crkvi.
- Crkveno mrtveno! Mislio sam po kome delu tela? Da li po leđima kao Isusa?
- Ne! Niže! Kao Isus Mariju Magdalenu! A I isto tako se posle pravio mrtav!
- Kakav je to Bog koji se ponaša kao čovek?! Nema stida!
- Ma, ima, ali mu je trenutno bio odsutan na srpskom zbog šljivovice.
- Sipaj mi šljivovicu! Prisustvo alkohola je pametno, ali je odsustvo stida znak ljudske gluposti!
- Ljudi se stide sirotinje, da javno izražavaju emocije, da kažu “pička” i “kurac”, da priznaju da se jebu, piju, prde, psuju i seru.
- Zato što su seronje!
- Ali im je stid odsutan kad se kupuju nagrade, diplome, fotelje, radna mesta, dok ljube tuđa dupeta zbog svog dupeta . E, moj Zigi, nisu oni razumeli reč “STID”. Sram da ih bude!
- A tebe?!
- Ja sam Stidnica i toga se ne stidim! Sebi se na tome divim. A mrtve u životu, u snu ja oživim, da ih u pRičku metnem.
- Našla si gde da ih mećeš!
- Ja ih tako dižem!
- A kako drugačije da ih metneš?!
- Kad se s uma smetnem, Zigi, i to umem!
- Jebeš um i ostavi se dizanja mrtvih. To nikom dobra nije donelo. Ima živih kojima se ne diže! Digni noge!
- Gde, bre?!
- Pa na kauč! Digni noge i lepo lezi. Učini mi! Hajde, Psiho, hoću da te analiziram!
- Kako kad sam ti se učinila!?
- Nisu to čini, Stidnice. Hoćeš da se opkladimo?!
- Nisu, nego ti se činim.
- Zašto si me onda u snu digla? Zašto si me pozvala u san?!
- Nije ovo moj san, čika Frojde! Ovo je tvoj san. Ti si pozvao mene!
- Jebem ti pleme i srspko i vlaško!
- Ziz,Zigi, zašto mi je u gaćama seme?!
- Tebi ili meni!?
- Nisam to ja pitala nego je Bane.
- Jebane, jebane, ali loše jebane. To je problem! NEDOJEBANOST naroda i narodnosti! Čekaj, zar nisi rekla da je ovaj san moj?!
- Jeste!
- I nećeš da mi legneš na kauč i digneš na njega noge? Izgubila si opkladu.
- Ne! Neću da se predam!
- Znaš li zašto volim snove? Jer u njima besvesno dolazi svesno, a ti ostaješ nesvestan, ako ne znaš da pročitaš sebe. Ušla si mi u san da bih ja u tebe ušao. I pošto nećeš da digneš noge na kauč, sad ćeš da mi ih digneš na ramena.
- Same mi se noge dižu!!! Ne mogu da ih kontrolišem!!!!!
- U snu nema kontrole! I neću da te analiziram no analižem. Sad ćeš da osetiš šta znači “ZIGOVANJE” dok si tako omamljena!!!
- Jebo te Bog, nije ovo tvoj san nEgo moj! Hoću da se predam! Hajde!
- Je li, Stidnice, a gde ti je stid?!
- Odsutan! Od sramote mi je stid pobegao!
- Tako je to kod nedozigovanih ljudi! Ali ti takva više nećeš biti!
- Udoban ti je ovaj kauč.Ahhhh! Ohhhh, Zig,Zigi!
U pRičku uMetnuti stihovi pesama benda Sunshine.