Foto: 
Karikatura M. Kaličanin

Sudnji dan neumitno dolazi

Ni manje države ni više partija, stranaka i predsedničkih kandidata željnih da zasednu u poslaničke klupe republičkog parlamenta, ili da se zakmete u predsedničku fotelju na Andrićevom vencu. Sudnji dan neumitno dolazi, a vaskoliko srpsko biračko telo ima na izbornoj trpezi dvadesetak specijaliteta. Za svačiju dušu po nešto, i za svakoga po neko.

Startni metak ispalila je Republička izborna komisija, a budući predsednici, premijeri, ministri i poslanici trče izborni maraton po gradovima i selima, po planinskim zaseocima i nedođijama, ulaze u obore, torove i štale; zaviruju čak i u kokošinjce, ne bi li navatali što više pristalica. Slikaju se sa mladima, starima, krezubima, nosiocima naočara prilične dioptrije, vlasnicima plastičnih zubala… I ne samo to, prigrle kandidati buduće vlasti i po koje tele, prase, jagnje, konja, ili pseto rase avlijaner. Ma, prigrliće, ako treba, i zmiju prisojkinju, u cilju ostavljanja što boljeg utiska na birače, naročito one koji u glavi imaju maketu mozga. Obećavaju bolji život, veće plate, pravedniju privatizaciju, jeftinu domaću salatu i kelerabu, zakonsku zaštitu mačaka, obračun sa onima koji su se obogatili prljavim kriminalnim rabotama. I prete nam novim radnim mestima, velikim platama, belosvetskim standardom, skorim ulaskom u Evropsku uniju, i nekakvim zlatnim dobom...

Usput, pljuju jedni druge paranoičnom žestinom. Predizborna pljuvačina razvijena je do te mere da već prelazi granice najsuptilnije srpske narodne umetnosti.

Sad budi pametan, pa donesi pravu odluku. Koga god zaokružiš pogrešićeš, i kajanje ti ne gine do sledećih izbora. Ispada da se poraženi zna unapred – narod. Bilo kako da odluči ostaće ispod crte, odnosno ispod cenzusa, ako to melodičnije zvuči.  Dobro, koristiće se tu i pokojnici, koliko da procenti prevagnu na stranu onih koji na izbornoj listi imaju vampira i obećavaju Zadušnice svake subote. A biće i kraduckanja. Ne mnogo, samo koliko treba...

Reč po reč, dođosmo, eto,  i do biračkog mesta. U sveopštem metežu proveravanja identiteta i legitimisanja građana sa pravom glasa, ističe se ČOVEK SA SPREJOM. Njemu ste obavezni da pokažete  kažiprst desne ruke, a on pristupa činu prskanja istog u cilju sprečavanja zloupotrebe biračkog prava. Ne znam za druge, ali ja se tada osećam slično američkom govečetu koga kauboji hvataju lasom, obaraju i žigošu usijanim gvožđem. Za razliku od nedužnog brava, kome cvrči koža, mene boli duša. Neka boli, samo da prođu ovi izbori, istorijski, zar to treba posebno naglašavati...

 

Ljubomir Ilić

Komentari

Komentari