Foto: 
autor nepoznat

Svašta nešto (prvi deo)

Na nekom svetu postoji jedno carstvo, u kome caruje Čak Noris. Njegova biografija se meri u kilometrima nadahnuća, i ovde, a i tamo, preko onuda, sve do ovde. Kinezi su, još i pre svog postojanja, zapisivali avanture ovog cara i tako stvarali pisanu istoriju, razne umotvorine, knjigu mudrosti i recepte za kiselu čorbu. Ko čika Čaka, Čak mu čikne čanka, je samo jedna od brzalica, manjih od hiljadu kubika žive vage. Pantalone su postale modni hit, jer je Čak često govorio, čak šire od uobičajenog repertoara.

Čak Noris je kao mali bio sasvim opušten Dečak Noris, ali su ga čak i oni zvali Čak. Kada mu se prababa Norka rodila, otišao je čak tamo, zadržao je skraćeno ime, i čukunbabino momačko prezime. Na Čaka pametni Ameri, dosetili su se, da stave slike Čakove na neke svoje livade i od onda nemaju problema sa uraganima. Mujina kovačnica po mesecu radi potpuno automatski, od trenutka zamene Titove slike Čakovom. Ekseri sami urade posao, a postoje neke indicije, da jedna narodna pesma, na jednoj planeti, promeni naziv u Mujo ladi jaja po mesecu. Crevne gliste, koje su izašle na kišu, postale su kišne gliste, a portoroška Droga se izdrogirala do besvesti. Nekadašnja slovenačka mineralna voda je imala četiri srca, ali je jedno prepuklo od ljubavi prema Čaku, pa su Slovenci bili primorani da smanje doživljaje. Schraubendreher industrija je počela sa proizvodnjom schraubendrehera, dok se cincilator sa kataklingerom, bez federgejzle, pojavio na tržištu sa apštek flektom, i parom manjih unterklimber gefufni, a sve u klejbezabli.

Splet Čakovih događaja i paleta srećnih okolnosti doprineli su kiselosti kiseline, zbog čega je i paradajz pocrveneo. Ali, zbog naglog porasta intenziteta komičnih puževa, crni luk je, u širokom luku obišao beli luk, jer se oseća prisustvo dijetalnih ćevapa, od mravlje šunke. Multikulturalna zajednica brava, mrava i kiseline, kulminirala je ekspanzijom bravurozne mravlje kiseline, u manjim pakovanjima, što objašnjava boju i ukus limuna. U Čakovom prisustvu, mleveni kikiriki u zrnu sam iskače iz čaure, a Čakovi obožavaoci iskaču iz bundi od nedoprcane dabrovine, u najovije modne modele drvenih bundi. Zahvaljujući  neverovatnom naboju kosmičke energije, sa osmog pršljena žirafinog kvarnog zuba, čakoliki pingvini padaju u sevdah, menjajući usput boju tuđeg kljuna i klimu magnetnih polova u polovne magnete.

Boje raznolikim čini broj i jačina preloma na sunčanoj skali, kao i gustuna nečega, što jedna bravarska stega ne registruje u audio formatima, svih dimenzija. Ne konta je ni elektronski mikroskop, a još manje razgolićeno oko. Obučeno oko, nikako. Ali zato, kvalitetno utrenirano Čakovo oko u tangama, bez zokni, ima izuzetno oštar vid, pa vidi šta god ‘oćeš. A, tek sluh što ima. Golo oko je odlučilo da ostane golo, dok se ne obuče, a obučenom oku, snažno puca prangija za sve.

Vazduh je, opet nešto ekstra malo, a ima ga, baš. Obzirom da se sastoji od kiseonika i vodonika, zaključujem da je kisela voda. Za špricer, maybe, ili može biti, što bi Japanci rekli, možda će i da se dogagja. Prosečni poznavaoci Japana tvrde da Japanci imaju automat za kafu gde može da se bira špricer, nameštaj, gemišt, i još nekoliko vrsta lokalnih mešavina. Veoma precizno, u čak tri decimale, upisuješ koliko prstiju vode da bude u mešavini, a ostatak je brazilski čaj, indijskog porekla. Golom oku pršti kanonada.

Po Čakovoj recepturi, koja je nastala dva i po trenutka pre pamtiveka, egipatski Bog pasulja je napravio sarmu od jogurta i lubenice i umotao je u dva lista iz sredine sveske na talasaste linije. Sto tri miliona pojedenih sarmi, garantuje matematičku pismenost, sa biološkom gramatikom od pola grama. Led na Antarktiku se topi od nežnosti aligatora upregnutih u Čakove vatrene kočije, a zvezde na nekom noćnom nebu menjaju fiksni položaj, stvarajući stvarno nestvaran Čakov portret, koji će zauvek biti upamćen kao stvarno nestvaran Čakov portret. Legenda je rođena i živeće sve do tuđe smrti, a dotle će biti sve što drugi neće.

Komentari

Komentari