Foto: 
autor nepoznat

Zavidan sam, tim se dičim

Zavidnost nije prirodna ljudska osobina, već samo još jedno bogomdato iskušenje ovozemaljsko, koje je toliko iskušavano da je tranzicijom morala u nemoral postalo normalno svakodnevno svojstvo. Ali, neutaživa žeđ za materijalnim duboko zakopava svako moralno. Iako čovek dobro zna da ništa od imovine neće poneti sa sobom kada dođe vreme da istražuje dubinu od sedam ašova, spreman je da žrtvuje sve, pa i ljudske živote. Kako god, čovek će jednoga dana, bio neverovatno bogat ili neverovatno siromašan, biti samo bogata trpeza podzemnom živom svetu.

Zašto komšija da ima više i bolje od mene kada smo pred Bogom svi jednaki? A možda i nismo. Ako komšija ima bolju ženu od mene, po zakonu balkanskog egoizma pod hitno moram da nađem bolju od njegove. Ali, to povlači mogućnost da zavidni komšija po istom zakonu poželi još bolju, ako može da je iskopa odnekud. Ako ne može, zaprećena je mogućnost da otme moju, pa će opet imati bolju jer ja ostajem bez žene. Dakle, spanosno rešenje je da ženim rugobu od koje ne bih uzeo ni orah u ljusci. Ipak, zavidni komšija i to može da otme jer rupa je rupa, pa makar i rupa u drvetu.

Zemlja Srbija spada među najbogatije zemlje Evrope sa svojim neizmernim bogatstvom siromaštva, materijalnom i moralnom. Narod ove svete zemlje govori ćirilicom, a peva latinicom što ukazuje na izuzetnu pismenost, dok se klinasto pismo se ne koristi jer su se klinovi nepovratno izgubili prilikom kajlovanja opšte nemaštine. Zahvaljujući nesebičnim naporima poslednjeg srpskog cara, može se očekivati da uskoro Srbija postane najsiromašnija zemlja sveta, pa neka nam na tome zavidi čitav univerzum. Pa i šire.

Ipak, ljubav prema životinjama je u Srbiji na zavidnom nivou, ako izuzmemo činjenicu da i čovek spada u životinjsku vrstu. To primetio i jedan vučić, pa je odlučio da se pretvori u poslušno kuče, da bi jednog dana postao prava seoska džukela koja laje na sve i svašta, a najviše ujeda ruku koja ga hrani. Zato je zatražio pomoć u zemlji snova i dobio je dobro izdresiranu kuju slobodnih shvatanja, koja mu svestrano pomaže u grickanju hraniteljskih ruku lokalne populacije. Promakla im je samo jedna stvar, a to je da će u kafileriji uvek biti mesta za kratkotrajne posete lajavih. A onda, ćao zdravo.

Komentari

Komentari