Početak lovostaja značio je da zeka može delimično da odahne. Delimično, jer što se tiče lisice i ostalih grabljivica, lovna sezona traje čitave godine. U šumi nažalost nema verskih i državnih praznika, te je shodno tome zeka morao da bude na stalnom oprezu, kako bi sačuvao sopstvenu kožu. Život u stalnom strahu doprineo je tome da ovaj brzonogi, ušati sisar postane jedna poprilično nervozna osoba koja burno reaguje i na najmanji vid zavitlavanja.