Vozi Miško
Foto: 
Armando G Alonso

Vozi Miško

U Nemačkoj živi zvanično nekih 400.000 Srba, premda se veruje da je stvarna cifra bar dvostruko veća. Statistički, Srbi su četvrti ne-nemački narod po brojnosti u državi, iza Turaka, Italijana i Poljaka.

U Hamburgu živi oko 10.000 onih koji se tako izjašnjavaju. Pre desetak godina, bilo ih je skoro 20.000. Srbi su tu po brojnosti ne-Nemaca, na četvrtom mestu, iza Turaka, Poljaka i Afganistanaca, a pre Portugalaca i Rusa. Hamburg ima i konzulat Republike Srbije, zgradu u predivnom naselju, koja je tako tragično zapuštena i po enterijeru i po duhu onih par zaposlenih da je to tužno.

Udruženja Srba zato ima na pretek. Mnogo više nego udruženja Hrvata, na primer. Hrvata inače ima manje od 5.000 u gradu, koliko ima i Makedonaca. Bošnjaka je manje od 4.000. Mislim zapravo da Hrvati imaju samo jedno udruženje u gradu. Srbi se ipak slabije druže i slabije komuniciraju međusobno.

Postojala je jedno vreme i srpska škola u Hamburgu, ali je i to propalo. A propalo je zbog mentaliteta. Deca su učena ne kako da se integrišu u nemačko društvo i zadrže svoju posebnost, već su učena kako da budu posebna po tome što neće biti integrisana. Na veronauci je bilo još „veselije”. Tu su dolazili i mali Mihajlo, Jovan, Jelena i Ana , ali i mali Mihael, Johan, Helena i Anke. A onda bi sveštenik rekao Mihajlu, Jovanu, Jeleni i Ani da su dobri Srbi, a Mihaelu, Johanu, Heleni i Anke da nisu. Pa ih roditelji više nisu slali u srpsku školu.

Polovni automobil možete prilično jeftino da kupite u Hamburgu. Cene su 20-40% niže nego u Srbiji, za isti model, godište, kilometražu. Mogućnost da vas prodavac prevari, „nabudži” cajger ili nešto drugo slaže manja je nego u Srbiji. U Nemačkoj je to strogo kažnjivo i malo ko se time bavi.

Samo vam treba vozačka dozvola.

Srpska dozvola važi šest meseci od ulaska u Nemačku. Posle toga morate imati nemačku vozačku dozvolu. A da biste je izvadili morate maltene iznova da polažete i testove i samu vožnju. Kao da nikada pre niste vozili. A to košta, obično preko 1000€.

Postoje naravno zemlje čije dozvole se automatski priznaju. To su sve zemlje EU, što je i prirodno. To je i Bosna i Hercegovina. To je i Senegal. Da, Senegal... i ne pitajte me da li u Senegalu uopšte ima automobila.

Da bi nacionalna vozačka dozvola bila priznata, potrebno je da vaša (naša) država podnese zahtev za to Nemačkoj. Pošto je format dozvole isti kao u Nemačkoj/EU i pošto je obuka praktično identična, to je jednostavna procedura. Samo što to nikoga u Srbiji ne zanima. A stvarno je tako lako. Bio sam dovoljno lud pa sam zimus pokušao da saznam radi li se na tome.

Prvo sam pozvao Ministarstvo spoljnih poslova naše zemlje. Službenik koji se javio, prvo me je pitao odakle mi broj telefona. Kada sam mu rekao da sam ga našao na Internetu, po glasu se moglo zaključiti da se prijatno iznenadio. Nakon kraćeg neobaveznog ćaskanja, rekao mi je da u stvari nema pojma ni koga bi za to pitao, ni da li se iko bavi time u MIP-u.

Uputio me je na AMSS.

U AMSS-u su mi ponudili međunarodnu vozačku dozvolu. Objasnio sam da mi ne treba međunarodna vozačka dozvola, jer ne planiram da automobil sa srpskim tablicama vozim u Nemačkoj. Onda su mi rekli da oni nemaju pojma kako bi mi pomogli i da je najbolje da pitam ambasadu SR Nemačke ili da to pitam negde u samoj Nemačkoj. Pokušao sam da objasnim da to nije pitanje za Nemačku, ali sam po šuškanju sa druge strane linije zaključio da je moj sagovornik odlučio da nešto pojede. Nisam želeo da ga dalje zadržavam.

Pozvao sam ipak i ambasadu. Službenica koja govori sasvim pristojan srpski, objasnila mi je da zna na šta mislim, ali da je to, prema njenim saznanjima, nešto što mora da pokrene Srbija. Ipak, uputila me je na ADAC, nemačku verziju AMSS-a, koji sticajem okolnosti ima svoju kancelariju pri AMSS-u.

Pozvao sam i ADAC. Saslušali su me pažljivo i ljubazno me potom uputili na MIP i na vladu Srbije, jer je to pitanje koje državni organi Srbije treba da pokrenu.

Posle toga više nisam nikoga zvao.

Polagaću vozački ispit u Nemačkoj. Sve i da u međuvremenu Srbija formalno zatraži od Nemačke međusobno priznavanje vozačkih dozvola, i to bude odobreno, polagaću vozački ispit u Nemačkoj.

Eto tako.

Marko Ekmedžić

Komentari

Komentari