Humor

-Ma gasi ovo, ne mogu više da gledam! –zavapi jedan od gostiju kafane, okrećujući glavu od televizora.

-Ma smiri se, još malo pa će kraj! –tešio ga je drugi gost koji je netremice posmatrao mali ekran.

-Jaaaoj, gledaj šta je navijača! Još i aplaudiraju! –ponovo se oglasio onaj gost koji je tražio da se televizor isključi.

-Budimo realni, nije mu ovo bio loš potez. –reče onaj smireniji gost.

Kada se spomene prošlost, prva čovekova slika pred očima je kremenkovski primitivizam u svim sferama postojanja, a našu sadašnjost u odnosu na prošlost vidimo kao naprednu epohu. Spominjanje budućnosti kod nas stvara sliku nečeg samo zamislivog, toliko naprednog da je nemoguće realizovati bez neke posebne vanzemaljske tehnologije. Neverovatno je da u današnje vreme na našoj planeti imamo krajnji primitivizam po neistraženim zabitima, ali i neverovatne futurističke građevine nekih svetskih metropola.

1.Srbija je beznadežan slučaj – iz nje beže i lekari.

2. Naše društvo je bolesno, ali nacija je zdrava.

3. U zdravstvu ćemo videti šta nas čeka dalje tek kada mu priđemo bliže.

4. Zdravstvene vlasti donose nove mere da ublaže štetu od ranije donetih mera.

5. I u zdravstvu su stvari ogoljene – vidi se duplo  golo.

6. Dijagnoza za našu zemlju ne postoji u medicinskoj klasifikaciji.

7. Kako da budemo svesni kada smo pod anestezijom političara.

8. Nema leka za mamurluk od iluzija.

9. Ako nemate štednju- štedite živce.

Gospođu, koja je pokušala samoubistvo vešanjem kanapom za sušenje veša, od sigurne smrti spasao je muž koji ju je zatekao u trenutku dok je iskolačenih očiju posmatrala umalo poslednje trenutke ovozemaljskog života. Razlog što je posegla za samoubistvom je poskupljenje praška za veš. Gospođa je i ranije pokazivala svoju suicidnost, kao onomad kada je zbog poskupljenja električne energije pokušala da se ubije tako što je razgoropađeno grizla kabl od električnog šporeta koji je bio uključen u šteker.

1. Javna je tajna da mafijaši imaju kodeks ponašanja - a da ga političari nemaju.

2. Javna je tajna da se vlast zaljubila u tokove novca - na prvi pogled.

3. Javna je tajna da na svim nivoima imamo deponije partijskih kadrova.

4. Javna je tajna da vlast nastupa kao tiha voda i odnosi obale naših nada.

5. Javna je tajna da smo nacija bez pameti jer nema greške iz
prošlosti koju nismo ponovili.

6. Javna je tajna da je nama izvesno - da je sve neizvesno.

Grobljanska tišina bila je narušena od strane raštrkane, bosonoge dece, koja su sakupljala ostatke sagorelih sveća. Vetar se nečujno provlačio između nadgrobnih spomenika, kao da pleše sa dušama pokojnika. Iskusni zvižduk u prste starijeg dečaka pozvao je ostalu decu da mu se pridruže. Kolači koji su ostavljeni od strane udovice na jedan grob bio je razlog da se deca okupe i da naprave kratku pauzu. Decu koja halapljivo jedu bajadere posmatrao je staklasti lik sa spomenika.

U ranim jutarnjim satima bezdušni budilnik nas katapultira iz najlepšeg sna obaveštavajući nas da je vreme za ustanak i preliminarne pripreme za odlazak na posao, i tako započinje mehaničko upravljanje našeg budilnika našim životom. Mehanički pripremimo kafu, utrošimo je sa ratlukom ili rakijom, ili nekom kombinovanom metodom, a onda palijamo na posao. Naravno, uvek postoji čarobno dugme na budilniku koje će da mu prekine jutarnje urlanje i produži nam užitak jastukovanja, pogotovu u zimskom periodu.

1.Institucije realizuju vladavinu prava, ukoliko vladaju sobom.

2. Institucije su nezavisne u Srbiji, pa se i odluke donose nezavisno od njih.

3. Institucije su pune partijskog kadrovskog otpada.

4. Institucije  uspešno rešavaju teške predmete – lako ih stave u fioku.

5. Institucije su udarile temelj našem obrazovanju zakonski su priznale original falsifikata diploma i doktorata.

Mesecima sam pokušavao da pronađem cimera. Problem je što stanujem na lokaciji koja nije naročito atraktivna, što pogled iz stana gleda na groblje, što stan ima samo jedan upotrebljiv krevet i što u njemu već par meseci nema električne energije i grejanja zbog neplaćenih računa. Očajna situacija je zahtevala očajne mere, pa sam oglas izlepio svuda unaokolo ne bi li pronašao bilo kakvog cimera sa kojim bih mogao da podelim kiriju i troškove.
Svako ko bi se javio na oglas spuštao bi slušalicu kada bi mu približio uslove stanovanja.

Eto, polako ali neumitno, nailazi nam još jedan doček nove godine, još jedno šljašćivanje gradskih trgova, a koje onako uzgred košta više nego restauracija nekih kliničkih centara. Naravno, mizernu cenu ovih dekoracija plaća država, ali od prihoda koji nove dahije ubiraju od naroda. Ipak, veselo ćemo dočekati novu godinu nadajući se nekom boljitku koji bi, po vizijama plemenskog poglavice mogao uslediti za dve godine, iz čega proizilazi da ćemo se radovati tek za dve godine. I tako svake godine, ako dočekamo.

Pages