Foto: 
Eva

15 životnih parazita – III deo

U tekstu „Istina nije kad kažeš sve što misliš, već kad misliš sve što kažeš“, navela sam spisak od 15 parazita koji glockaju našu životnu energiju, a sami ih iz sebe rađamo. Kad bismo ih se oslobodili bili bismo, navodno, zadovoljni svojim životom. Kažem „navodno“, ne zato što mislim da spisak nije tačan ili potpun, već zato što mislim da je nemoguće iskoreniti te radnje sasvim. Bar ne sve. Međutim, da je moguće osvestiti ih, to znam iz ličnog iskustva, kao što znam da osećaj ugodnosti postaje sve prisutniji, što se ovi paraziti više redukuju.

11. Strahovi– a ko ih nema? Neki su urođeni, neki stečeni... To je OK, dok ne počnu da utiču na naše životne odluke. Ako do toga dođe, ne valja. Postali ste marioneta svojih projekcija. Strahovi su uvek iracionalni. Je li vam poznata ona čuvena rečenica: „Uradio bih to i to, ali se plašim da...“? Ako izjavite tako nešto, znači da na vašu konačnu odluku ne utiču ni vaše procene, ni želje, već nešto što ne postoji, ukoliko ga svojim negativnim mislima ne prizovete. Ne brkajte strah sa predostrožnošću – biti predostrožan, znači pažljivo sagledati situaciju i sve opcije KA cilju. Strahovi nas odvlače OD cilja, koji potom celog života nosimo na plećima kao neostvarenost.

12. Opravdanja služe  za to da nas zadrže u nedelatnosti. Da nam situacija kojom smo nezadovoljni bude prihvatljivija. Istovremeno, ne dozvoljavaju nam da vidimo izlaz koji bi se možda ukazao kad bismo ga potražili, umesto što pokušavamo da pred sobom ulepšamo sliku o sebi.

13. Prošlost se ne može vratiti, ali lekcije iz prošlosti ne treba zaboraviti. Ništa nije osuđeno na veći neuspeh, nego kad pokušavamo da budemo nešto što smo bili. Tada se ne usredsređujemo na sadašnji trenutak, sadašnju situaciju, već na nešto čega više nema.

14. Vezanosti nas odvlače od promene. Ponekad to može da bude dobro, ukoliko nam snažan osećaj vezanosti ukazuje na razliku između prioritetnog i hira. Ali vezanosti koje nas zadržavaju u stanju neispunjenosti, samo su opravdanja, koja neguju strah i šminkaju nas iluzijom da nismo kukavice.

15. Život prema tuđim očekivanjima je posledica negovanja onih prethodnnih 14 stavki. Verujemo da će nam život biti lakši ako je sve „kako treba“, comme il faut. I zaista, bivamo pošteđeni neprijatnih razgovora sa najužom porodicom, ili mešanja okoline u naš privatni život. A onda se jednog dana upitamo zašto smo anksiozni ili depresivni, zašto patimo od nesanice, a slutnja da smo proćerdali život sa godinama postaje sve prisutnija. Ko je probao, pa nije uspeo, bar zna da je probao... Najgore je što je život prema tuđim očekivanjima često model koji, želeći najbolje a pokretani strahom, prenosimo svojoj deci. Ali, to je već široka tema – o njoj, u jednom od sledećih tekstova...

Milica Cincar-Popović

Komentari

Komentari