Bravo majstori!

E moj Srbine. junačino niko tebe vakcinisati neće, osim ako to bude uslov za letovanje u Paraliji van sezone za 50 Eura. Taman ovih 100 obećanih eura za aranžman, a partnerovih 100 za troškarenje. Pa da vidiš lepote.

Ovih dana je na sceni uobičajena prepirka Srba junaka sa doktorom koji propagira vakcinaciju, što je sa aspekta njegove struke jedino moguće i opravdano, a sve u korist štete najpoznatijeg medju nama, junaka belog sporta i mrežica, našeg a svetskog, Djokovića.
Pri tome niko, ali baš niko,sem moje drugarice koja je njegov istinski fan od ranih dana, nije pročitao u celosti njegovu izjavu tim povodom. Ona ga istinski voli, poštuje i razume njegov strah da će mu obavezna vakcinacija ugroziti imuni sistem, koji on održava na drugi način, ali isto tako će mu nevakcinacija onemogućiti dalja takmičenja, putovanja i učešće u medjunardnim teniskim asocijacijama.Verovatno će on svoju odluku morati da preispita u skladu sa novonastalim okolnostima, ali zato naš junak sa početka priče neće reterirati ni milimetar.
Neće on da se vakciniše, šta njega briga šta kaže struka i ko je uopšta taj doktor. To beše onaj iz one afere, odmah svi sve znaju, mašu prljavim vešom koji i sami prave ne videvši svoje prljave gaće i znojave čarape.
U Srbiji je moguća vakcinacija od sezonskog gripa već desetianama godina unazad. I besplatna je. I svi ovi ljuti protivnici vakcinacije će, koliko s jeseni, početi da okreću telefone svojih odabranih lekara i da se raspituju kad će početi vakcinacija. Jer, sve što ova država uvede, a ne plaća se, oni obilato koriste.
-Za šta smo mi plaćali doprinose tolike godine?
I onda pune ordinacije čekajući svoje recepte i vakcinu, pri tome ne znajući zašto je primaju ni da li ih to zaista štiti. Oni će uzeti svoju obećanu džabe dozu, i mirni su. Da mogu i dalje da se voze po pretrpanim autobusima od samoposluge do pijace i tržnog centra gde je toplo, gde se ne otvaraju prozori nikada, promaja je trenutno malo zapostavljeni neprijatelj, corona trenutno drži primat, ali s jeseni će opet GSP biti mesto zaraze, a čekaonice ambulanti mesto broj dva. Na ATP listi žarišta.
Moja terapija je šetnja šumom, parkom, pored reke, voće i sveže povrće, zdrava ishrana, vežba, san i mentalni mir. Obavezna inekcija B12 jednom mesečno. Sem kad je korona na snazi ili jesenja zabava u formi vakcinacije pred pečenje paprika i kiseljenje kupusa.

Moj izabrani lekar, svaki put kad pozovem da pitam kada da dodjem na inekciju savetuje: - Nemoj da dolaziš ovde ako ne moraš, snadji se nekako, bolje ti je nego ovde da se zaraziš. Invazija je od ovih što žele da se vakcinišu.
Kladim se u ovih 100 eura da će i ove jeseni biti isto.
Ja se neću vakcinisati, i dalje ću se „snalaziti“ i misliti svojom glavom. Ali sigurno neću sebi dati za pravo da komentarišem ispravnost odluka i preporuka doktora epidemiologije, kao ni da savetujem Noleta šta mu valja činiti. Samo ću pozdraviti i jednog i drugog rečenicom:
- Bravo, majstori.
Jer oni to jesu. Svako u svojoj oblasti.

Autor Slađana Belko

Komentari

Komentari