Johnnie
Foto: 
Francis Mariani

Johnnie

Potpuno sam oblikovan po tuđem viđenju i opet nesavršen. Ali ja sam kriv. Tako bar tvrde. Navodno sam, kao posledica samouverenosti i malo viskija (Johnnie Walker-a), vozio prebrzo i izazvao sudar iz kog sam izašao sa potpunom amnezijom.  

Sve što sada znam o sebi su izjave drugih. Sećanje verovatno nikad neću vratiti, ali moja priroda će proraditi i u meni usloviti rat između urođene samouverenosti i nemoći da vraćanjem sećanja opravdam samouverenost. Taj rat će u meni stvoriti pritisak. Za jednu sekundu koliko će, ako pritisak postane nepodnošljiv, trajati pad mog tela sa vrha zgrade, ceo životni film će mi proći kroz misli. Kažu da se to tada dešava. Verovatno ću se setiti svega do u detalje, osetiti slast pobede nad amnezijom i još naći vremena za samouveren, kratak osmeh...

Ne sećam se ničega, nemam čak ni tragove misli i sećanja koji bi me vodili kroz život i zato mogu samo da pratim znakove...

Pritisak je postao nepodnošljiv...

Stojim na vrhu zgrade i tražim znak. Znak za život ili za smrt...Ispunjen sam. Ispunjen sam prazninom....Vetar mi duva u prsa i govori da ne treba da skočim. Tražim jači znak...Jedino što vidim je bilbord na zgradi preko puta sa reklamom za viski Johnnie Walker –„Keep walking“... Hmmm...

Dovoljno dobar znak.

Pošteno.

Zbogom.

Vladimir Nedić

Komentari

Komentari

U to ime, živeli! Dve kocke leda, molim.