Kako žena postane stranac u svojoj kući?

Ima tako nekih muškaraca za koje je žena trofej. Osvojena, baš on od svih, baš ona. Ne razmišljaju mnogo o njenim željama , o njenim potrebama, najljepša je u selu, u gradu, svi su je željeli, ali ona se eto nekako spotakla o njega, da li je imao najviše šarma ili je njoj bilo vrijeme da se uda i da rodi djecu , tek eto neki dogovor je napravljen, bilo je tu i neke ljubavi i ona je sad njegova.

Nije baš ni siguran ko je ona, neće se potruditi da je upozna, da zadre u njenu srž, ne interesuju ga njeni snovi, maštanja, ne gleda u naslove koje čita, ne prati filmove kojima se ona raduje.

Visoka , vitka , plava, gorda i pomalo prgava. Vodi je kroz grad ponosno pokazujući ulov. Unešena preko praga kao pehar u rukama podignut visoko. Trofejni ulov. Jedna žena puna vrijednosti, sposobna, školovana, emancipovana lako postane inventar zbog tradicionalno nametnutih normi, kućnog vaspitanja, društvenih očekivanja.

Poslije nekog vremena od nje se ne očekuje da bude lijepa već da rađa, usvojivši zakone reda i porodice ona to i radi. Uporna je u svom naumu da postane majka, strpljivo ispija terapije i leži po bolnicama želeći da opravda sebe i svoju ljepotu žrtvom dokazujući da vrijedi više.

Vremenom uz kuhinjsku krpu i šporet gubi sjaj. Neredovno odlazi frizeru, posla oko djece je mnogo, zapostavlja prijateljstva, gubi podršku okoline, sve manje trenira, sve rijeđe kupuje novu garderobu, kosu skraćuje jer joj smeta u kuhinji, nokte više ne lakira, jer lak se ne drži dok riba podove. Pehar pokriva prašina, rijetko ga pokazuju, sa trofejnog ulova, sad već prepariranog, otpada dlaka. Kroz kuću se provlači kao sjenka nesigurna u svoju vrijednost gubi želju da se bori za svoje pravo.

Vrijeme prolazi, negdje van kućnog praga osvajaju se novi trofeji. Neke druge ženice koje nemaju obaveza i problema daju jači sjaj i zaslijepljuju oči, djeluju odmornije , mirišljavije , opušenije, mnogo poželjnije od starog safari ulova.

Jednog dana vrijeme je da se polica obriše i pehar na koji je već pala patina starosti zamjeni za novi. Sjajniji.

Kuda idu odbačene trofejne žene? One druge lako se udaju, dobre domaćice i fine ženice koje znaju da sakriju i laž i novac. Umiljavaju se  čedne i bezazlene, glume kako ne znaju ništa o životu i muškarcima, neutješno plaču brišući lažne suze nad izgorenim ručkom, tužno gledaju u sijalicu koju treba promjeniti, ne ulaze u auto prije vozača čekaju da se vrata otvore, one ne voze, strpljivo odbijaju vozačku dozvolu glumeći nemoć.

Papiri za razvod su na stolu. Neka druga čeka na useljenje misleći da će njen sjaj duže potrajati.

Trofejna žena se ne sukobljava. Vremenom izgubi sve sem ponosa. U tišini potpisuje papir, u tišini iznosi stvari i djecu. U tišini započinje novi život.

Kuda idu te nekad ponosne i vedre, a sada ugašene i napuštene, ali još uvjek dovoljno prgave žene kojih se svi i dalje po malo pribojavaju?

Znate gdje idu? Šta vas briga gdje idu. One idu gdje one hoće, konačno ponovo svoje.