Foto: 
autor nepoznat

(Ne)moral antivakcinaša

Antivakcinaški pokret je započet kao uopšteni otpor vakcinisanju jer, navodno, vakcine izazivaju autizam. Pristalicama dokazi nisu bili potrebni – važno im je bilo da su protiv! Slično poznatoj priči:

Momak i devojka hoće da se uzmu. Momak pita: „Jesi li rekla tvojima da hoćemo da se uzmemo?“

„Jesam!“

„I šta su rekli?“

„Tata nije rekao ništa.“

„A mama?“

„Mama čeka da se tata izjasni, pa da bude protiv!“

Pošto je najjači „dokaz“ za ovakvu tvrdnju bio: „Zato što sam ja tako rekao!“, teorija nije mogla da se održi. Neko je jednostavno povezao povećan broj otkrivenih slučajeva autizma sa vakcinama, bez ikakvih stvarnih dokaza o nekoj uzajamnoj vezi.

Potpuno je zanemarena činjenica da su doskora bolesti u porodici često skrivane od javnosti, da su lekari bili malo i retko dostupni i da su se promenile skoro sve okolnosti života.

Zanemaren je uticaj duvanskog dima. Lično se sećam da je u periodu 1950. – 1955. broj pušača bio znatno manji (i to samo među odraslima!), da su žene veoma retko pušile a trudnice nikada, i da su se cigarete kupovale na komad. Prosečan pušač bi zapalio jednu posle večere i to je bila „dnevna norma“. Veoma su retki bili oni koji bi popušili dve dnevno! Danas se dnevni prosek ne broji komadima, nego kutijama od po 20 cigareta. „Dnevna je norma“ najmanje jedna kutija.

Kako se taj dim stvara neposredno pred decom, zašto povećana koncentracija duvanskog dima ne bi bila uzrok povećanog broja autistične dece?

Neko će reći da je povećano i industrijsko zagađenje. Sva se zagađenja ne mogu meriti sa duvanskim, jer se samo duvanski dim pravi i najveća je koncentracija upravo pred decom.

Antivakcinaši su pošli zaobilaznim putem. Sada više ne tvrde da vakcine izazivaju autizam, nego traže da vakcinisanje bude dobrovoljno. Nije neophodno biti premudri Solomon, pa se dosetiti kada će se bilo ko od njih dobrovoljno odlučiti za vakcinaciju.

I najnepismeniji antivakcinaši bi sada da proveravaju sastav i tehnologiju vakcina i da tek onda može početi proizvodnja. (Citat: „Ne zna da plati online račun, a razume se u vakcine i 5G.“)

Čitajući o sastavu naišli su na podatak da postoje tragovi elemenata koji njima zvuče kao škodljivi.

Uzmimo da su tragovi tih elemenata zaista škodljivi. (Nedovoljno upućen čovek koji zna da je „Cl“ oznaka hlora, otrovnog gasa, kada vidi da jelo sadrži „NaCl“ pomisliće da je jelo otrovno. „NaCl“ je kuhinjska so i, bez obzira što u sebi sadrži hlor, nije otrovna.)

Sadržaj nečega „u tragovima“ znači da mu je udeo manji od jednog hiljaditog dela. Ako je nešto 1000 g, udeo „tragova“ je manji od jednog grama! Postojanje „škodljivih tragova“ se teško utvrđuje čak i pomoću veoma skupih mernih naprava.

Ukupan broj obaveznih vakcina je 23. Svaka je u proseku manja od 1 cm3, tj. manje od jednog grama. Neka su i po dva grama. To bi ukupno iznosilo 46 grama! Tragovi „škodljivih“ elemenata onda ne mogu preći 46 MILIgrama, tj. 46 HILJADITIH DELOVA JEDNOG JEDINOG GRAMA! Sveukupno, manje od pola desetog dela grama!

To je masa „škodljivih“ elemenata koje dete primi tokom svog odrastanja do 14. godine.

Isto dete, ako samo jedan od roditelja puši u kući (što je svim pušačima uobičajeno!), svakog dana proguta istu ili veću masu duvanskog dima! Dima sa čitavim nizom škodljivih sastojaka za čije postojanje nisu potrebni nikakvi posebni merni uređaji – vide se i golim okom. (Pomenuta masa je moja slobodna procena, ako je masa cigarete jedan gram, a najveći deo se pretvori u dim.)

Uzmimo da dete, uz roditelja – pušača, dnevno udahne – unese samo istu masu duvanskog dima, 46 mg. To je mesečno 1380 mg – više od jednog grama. To je skoro 20 grama (tačnije 19,32 g) do 14. godine. Doda li se tome doprinos pušača gostiju (pušači smatraju da imaju pravo da puše i u tuđoj kući – čak i ako niko od domaćina ne puši!), ukupna količina otrova sigurno dostiže bar 30 grama. Ukoliko oba roditelja puše, količina opasnih materija koje dete unese u sebe u tom periodu, prelazi 50 grama – preko HILJADU PUTA više od sumnjive materije u vakcini!

Dakle, antivakcinaši se boje da detetu ne naškodi manje od POLA DESETOG DELA grama, njima nepoznate materije, koju zato smatraju (a ne mora biti!) škodljivom. Istovremeno, ne smeta im što dete unese u organizam celih 20 ili više grama, dokazano škodljivih materija!

Čak i ako su roditelji nepušači, koji će antivakcinaš danas reći gostu: „Imam decu i u mom stanu nema pušenja!“

Sve ako su brojke koje sam naveo i netačne, treba li decu najpre zaštiti od dokazano štetnih materija, a tek posle od onih za koje nema dokaza da su zaista štetne?

Gde je tu moral i logika antivakcinaša?

Koje moralno pravo ima bilo koji pušač da se protivi vakcinisanju?

Ko god nije spreman da svoju decu zaštiti od, dokazano štetnog, duvanskog dima, kada se protivi vakcinaciji sasvim sigurno ne misli na decu – ni svoju, ni tuđu! Samo se priklanja modi, odnosno krdu.

U ovoj je državi dugo bilo nedopustivo protiviti se bilo kom zvaničnom stavu. Oni koji su se ipak protivili završavali su na Golom Otoku, a odskora su slavljeni kao heroji.

Danas se svako može protiviti svemu. Antivakcinaši odjednom stekoše hrabrost da budu protiv – verovatno očekujući da će u budućnosti biti slavljeni. Možda i hoće – samo je pitanje da li po mudrosti ili gluposti.

Zašto se antivakcinaši, isto toliko energično, ne bore protiv pušenja, kao što se bore protiv vakcina? Onda bi njihova borba mogla imati smisla.

Ne očekujem da će iko pokušati da pobije bilo šta od ovih navoda. Umesto toga osuće paljbu i vređanje iz sve snage.

Svakom iole pametnom čoveku jasno je da vređanje nije dokaz da nisam u pravu.

Citat: „Uvredama čovek ne pokazuje koliko je moćan nego koliko je prost.“

Autor Toma Pejov

Komentari

Komentari