Foto: 
Jon Ross

Neobuzdana ljubav lava i lavice

Lavice moja

Prolama se krik u mojoj duši voljena moja. Zov divljine. Ričem kao lav kada doziva svoju dragu u pustoj preriji. Stojim sam, ponosan i čekam tebe. Ne umem da postojim bez tebe. Osećam tvoj miris u daljini. Prepoznao bih ga uvek. Osećam te u svakoj pori svoga bića. Ti nosiš u sebi neobuzdanu strast, koju samo ja mogu smiriti. Osećam je kilometrima. Zoveš me. Mamiš me. Očarala si me. Smirila ovog neobuzdanog lava. Krvožednog i opasnog. Źeljnog krvi i osvete. Tvoja topla reč i ljubav me promenila. Smirila.... Pretvorila me u čuvara tvog poželjnog tela. Čuvara tvoje duše i misli. Sada imam cilj! Da te branim, čuvam snagom nezamislivom i borim se za tebe hrabrošću ratnika večnosti...

Stojim na rubu sveta i vičem tvoje ime. Osluškujem ne bih li čuo tvoj dolazak. Da ti pohitam. Uzmem za ruku i prislonim na sebe... Zagrlim te da mi nikad ne odeš. Tražim te godinama. Tumaram po pećinama i zavijutcima života. Ali, stalno mi uzmičeš... Osećam te da si blizu. Borim se sa svima za tebe. Za tvoju ljubav. A, dušmani hoće da mi te uzmu. Neka ne pomišljaju! Rastrgnuću na delove svakog ko ti pridje. Ne dam ono što je moje! Znam, lavice moja, da se boriš i ti za mene! Braniš svoju i moju čast! Jer, ti si takva, moja i jedina. Dok postoji i jedan atom snage u meni i njega ću dati za tebe! I poslednji dah! Sve!

Ti si moja snaga! Ti si moja zadnja misao kada odem na počinak. I prva me probudiš u sunčanom jutru. Taman da te poljubim, a ti se rasplineš i odnese vetar tvoj dragi lik. Opsujem najstrašnije, jer nisi pored mene, ali si u meni. Daješ mi snagu. Poriv za napred. Guraš me tom malom ručicom. I osmehom. Šapućeš. Tvoje reči su pesma. Smire moju uzburkanu želju za napadom. Smire divlju požudu za krvlju. Za pravdom. Ipak, sam ja smrtnik, a ne heroj sveta! Ne mogu promeniti svet na bolje, kada je ceo izopačen! Ali zato menjam sebe zbog tebe...jer si me ti naučila da razmislim. Nisam više sam. Imam tebe. Našu ljubav. Nas. Ne mogu ispraviti sve krive drine. Niko to ne moźe. Mogu menjati sebe, jer ti sada si moj svet. Moj život. Moja ljubav. Muza. Oličenje žene koju smatram dostojnom sebe. Da bi voleo lavovski, moraš imati lavicu kraj sebe! Ti si se dokazala svojim srcem. Lepotom duše. Oštrim jezikom. Svojim celokupnim postojanjem. Ali, tvoja ljubav je ono što me osvaja i fascinira!

Trpiš me i voliš me! A onda me ošamariš istinom i svojim emocijama! Tako voli moja lavica! Svićemo gnezdo u nekom toplom kutku koji spremam za tebe! Spustiću svoje telo pored tebe. Izranjavano je mila! Od životne borbe! Rane su duboke i teške. Zarašće samo uz tebe dok me budeš negovala. Neću dozvoliti nikome da mi se približi. Samo tebi i tvojim milovanjima. Šaputanjima na jastuku dok mi ležiš na dlanu. Staviću te sebi na grudi i tu ću te čuvati! Da te nosim ponosno! Kraljevskim i ponosnim hodom ću te nositi ljubavi moja, gde god da krenem! Ipak si ti deo mene! Deo koji je srastao uz mene. Ono si najbolje što jesam! Volim ono što sam kada si ti pored mene! Nikad neću poželeti drugu! Nikad ona neće pronaći put do mog srca! Ono samo za tebe kuca...lavice moja i ljubavi. Srećo i živote moj... Moje sve....

Lave moj voljeni

Reci mi kako da ti odolim? Kako da budem imuna na tvoju lepotu duše i tela? Kako da se borim sa sobom kada sam ovisna o tebi? Ti si moja droga, lave moj. Stalno tražim još i još! Nikad dosta! Ti i samo ti! Volela bih da uvučem prste u tu tvoju grivu i naslonim je na grudi. Približim je svom licu i ljubim dok ne padnem mrtva...

Tražim te...Šaljem ti svoj miris da me osetiš. I poljupce koje ti donese vetar. I zagrljaje da te čuvaju u ovoj hladnoj zimskoj noći. Šapućem ljubavne reči i magijom svoje duše ti dajem sebe. Da me braniš. Da se boriš za mene! A onda mi dodješ i uzmeš me strašno erotski i strasno. Daćeš mi svoje telo a uzećeš moje. Ugasićeš svoju uzburkanu prirodu u mojoj vrelini i nežnosti. A ja ću biti srećna i tvoja. Obožavam da budem tvoja. Jer znam da si ti moja sudbina. Ma koliko svi želeli da nas rastave. Ma koliko nam bola nanosili. Ma koliko se nas dvoje svadjali. Ljubav je lek! Ljubav nas održava u životu! Lizaću tvoje rane, a ti moje.... Ljubiću. Voleću.
Ne znam gde da te tražim. Lutam, osvrćem se... Pitam ljude da li su te sreli negde... Da nisi možda u nekom kutku izgubljen? Bojim se da sam prošla pored tebe a da te nisam videla... Okrećem se i ne znam kojim bih putem pošla. Raskrsnica. Neodlučnost. A, onda sklopim oči i pustim srce da me vodi ka tebi...Ono zna gde si. Tu si. Svuda. U meni. Oko mene. Ali, niko nije ti. Oni ne znaju da grle kao ti. Ne vole kao ti. Ne ljube kao ti. Onako da boli. A, raspiruje nevidjene strasti i zadovoljstva. Interveniši! Dodji i uzmi me! Nadji me svojim lavovskim nagonom! Biću ti robinja, kurva, maza, ljubav, veštica, sve što poželiš.

Ali, ovako da te voli kao ja, to ne ume niko! Kažeš mi da sam lavica. Kada bolje razmislim možda i jesam jer se lavovski borim za tebe. Oboje se tako borimo. Za ljubav koja nas spaja. Ginemo za nju. Mili moj da li ovako bogovi vole? Jer mi se čini da obični smrtnici nisu u stanju ovako trpeti i davati sebe do zadnjeg atoma snage... Mnogo je suza poteklo ljubavi. Čitavi potoci. A čežnja nam slama krhka tela. Muči nas kao na giljotini. Strašnim spravama teškim i hladnim. Ogoljuje nam kosti i lomi nas. Udara u grudi, krvare rane, a usne šapuću ime tvoje i moje...Zajedno! Zajedno i u život i u smrt! Vičem! Borim se za tebe, kidam meso, krvavim rukama unistavam sve koji te povredjuju... Jer, samo kada si ti bezbedan, ja sam srećna i spokojna. Znati da ti pripadam, muzika je za moju dušu, ranjenu i opustošenu. Ja sam tvoja, a ti moj... U životu i u smrti. Ima li nešto lepše od toga? Ne mili, nema! A onda kada me pronadješ pogledaću te čistim očima, videćeš sebe u njima. Ustaću a usne će nemo šaputati tvoje ime...Bez glasa...Utihnuće kad me poljubiš. Daš mi sebe. Uvučeš mi se u dubinu mog postojanja i  tu zauvek ostaneš, lave moj...

Siniša Stamenković

Komentari

Komentari