Foto: 
brian donovan

Perspektiva

Bezmalo godinu dana kako pokušavam da nađem posao. Javila sam se na preko 500 oglasa, u većini slučajeva nisam dobila nikakav odgovor. Bila sam pozvana na dva intervjua. Za jedan se ispostavilo da je u pitanju prevara. Na drugom razgovoru sam dobila zaduženja šta bi trebalo da uradim za to preduzeće da bi došla u obzir za drugi krug razgovora. Ni struka, ni radno iskustvo, ni strani jezici ni dodatne obuke- ništa od toga nije pomoglo. Oglasa ima, ali od posla ni traga ni glasa. Pokušavam da saznam gde je zapelo? Tako sam u potrazi za poslom, naišla na neke savete i preporuke šta bi sve trebalo da (u)radim dok tražim i čekam posao.

Nemojte unapred pretpostaviti da su vaše godine prepreka za nalaženje posla - a onda sledi savet: izbacite vaše godine iz CV-a! Tako na tom sajtu savetuju nas 45+, da ni u kom slučaju u naš CV ne upišemo godine kada smo završili školovanje, ne upišemo datum rođenja, ni godine radnog iskustva. Uz to stoji da mi 45+ svakako budemo u trendu, što se šminke, garderobe i frizure tiče. Posetite frizera, kozmetičara i obnovite garderobu, dalje nas savetuju na tom sajtu.

Vežbajte! Redovno se bavite aerobikom, fitnesom, podmladite svoje ponašanje. Budite fleksibilni kada je u pitanju plata beneficije (ovo znači pristanite na bilo koju platu, posao bez radnog vremena, slobodnih dana, markice, toplog obroka). Osvestite vlastitu vrednost, ne gubite nadu i iskoristite svoje kontakte. Za kraj kažu: potrazi za poslom pristupite sa pozitivnim stavom. Takav stav odraziće se i na vaš izgled - delovaćete sveže, vedro i samouvereno. Jer, tako izgleda idealan kandidat na razgovoru za posao.

Na nekom trećem sajtu kaže otprilike ovako: ne znam šta ste po struci. Ali, dok čekate  i tražite posao, nikako nemojte sedeti i kukumavčiti nad svojom sudbinom. Bolje bi bilo da malo usavršavate jezike, upišite neki kurs, bilo šta. To sve će vam otvoriti neka vrata i  neke nove mogućnosti za posao. Kako to sve deluje na samopouzdanje, nemaju reči! Još sam pronašla savet: preispitajte sebe! Tek kada preispitate sebe spremni ste da krenete u traženje posla.

Posećujte edukacije, seminare, stručna predavanja - jer to nije “mlaćenje prazne slame ili uzimanje para”, posmatrajte ovo kao sopstveno usavršavanje i ulaganje u sebe. Rezultata će sigurno biti! Dok čekate posao možete se posvetiti svom talentu: da slikate, pišete, istražujete, dizajnirate…

Posla i novca uvek negde ima. Nikada ne treba klonuti duhom. Potrebno je tražiti, razvijati se, biti neumereni optimista i zaražen entuzijazmom! E, ovo poslednje me dotuklo. Čime li su zaraženi ovi savetodavci i u kojoj ja to državi živim? Da li se oni to nama, nezaposlenima rugaju? Strašno je kako se model naših političara preneo u svakodnevi život! Prodaju nam demagogiju, maglu i šarene laže. Dok se mi borimo da prehranimo našu decu, da im obezbedimo najnužnije, da platimo račune!

Najgori osećaj, dok obijaš pragove tražeći posao, je taj što znaš da moraš da imaš vezu kako bi se zaposlio. Ili novac, da kupiš radno mesto. Ili da si član stranke na vlasti. Tada ne pomaže ni samopouzdanje, ni usavršavanje, ni mladalački polet. O slikanju i dizajniranju da ne govorim.

Onima koji nemaju stranačku člansku kartu teško pomaže preispitivanje sebe. Sa bilo kog aspekta. Kako ne klonuti duhom, ako znate da ste osuđeni na prazne radne knjižice i još prazniju perspektivu? Kako nas principi vezani za usavršavanje, premanentno učenje i rad na sebi - koji su normalna potreba svakog profesionalno osvešćenog čoveka u zdravim društvima - u Srbiji dovodi do apsurda? Želim da se edukujem, ali čemu to? Uludo trošim vreme i novac? Imam novostečeno znanje. Posao i dalje nemam. Nema veze, biću pozitivna i mladalački poletna! Nastaviću da radim na sebi. Negovaću svoje talente u slobodno vreme. Usavršavaću se. Pojma nemam kako, ali hoću....

Pa vas pitam, kako danas u Srbiji zaista pronaći posao? Kako prodati sva svoja znanja bez iznošenja na prodaju sebe i sopstveni moral? Kako preživeti mukotrpan put do plate uz dozu potrebnog optimizma? Kako neprestano zadovoljavati glad za znanjem praznog stomaka? Jedu li se diplome, sertifikati, entuzijazam?

Ne. Sem ako vas drugačije ne edukuju na stranačkim okupljanjima Članova i igara koji o hlebu najmanje misle.

Aleksandra Kivela

Komentari

Komentari