Foto: 
autor nepoznat

Raspni ga, raspni

Postoje dve vrste ljudi, ljudi koji imaju muda da žive i da žive pritom slobodno i ljudi koji koji preziru ove prve. Preziru ih zašto? Zato što u njima vide sve ono što oni nisu, a želeli bi da budu. Pre svega, oni nemaju tu hrabrost, a nemaju ni tu slobodu. Oni nemaju hrabrost ni da učine veliko dobro, ni da učine veliko zlo. Njihov domet je uvek osrednji. Osrednjost u svemu je njihova glavna osobina. Nit su vrući, nit su hladni, nego su mlaki.

Ako su društvene mreže ičega pokazatelj onda je to brojnost i masovnost osrednjih ljudi. Ne postoji svetac na internetu kao što ne postoji ni u rimskoj areni, jer tu niko ne traži sveca. Njima ne treba svetac. Njima treba žrtva i krv. Sa jednakom strašću napašće i opljuvaće i najvećeg zločinca i najčestitijeg čoveka i najdubljeg pokajnika. Pokajanje je za njih neprihvaljiv čin. Pokajanje ili bilo kakva promena na bolje nekog pojedinca za rulju osrednjosti je nešto što se ne dešava u realnosti. Oni u to ne veruju. Ne veruju, jer sami nemaju sposobnost ni da padnu, ni da ustanu. Naročito da ustanu, jer su po svim parametrima već svakako na dnu. Ali, to njihovo dno i valjanje u blatu je njihova zona komfora. Van zone komfora čuda su moguća, zato rulja ne veruje u čuda lične promene i uspeha. U zoni komfora je dosadno i jednolično, ali je tu sigurica.

Šta je suština kritizerstva na internetu? To nije ni moralnost, ni čestitost, ni poštenje. To je prosto svođenje svih na svoj nivo, a taj nivo je ispod svakog nivoa. To je jedna bezdušnost, mrtvilo i kukavičluk. Samo mrtvi i glupi nikad ne menjaju stav i mišljenje, kao ni magarci. Rulja osrednjosti ne prašta inspirativnost, živost, slobodu, kreativnost, hrabrost. Sve što je uspeh je nedopustivo. Sve što je sloboda za rulju je ekstremno. Sve što je hrabrost rulja prezire.

Na žalost, mnogi kvalitetni ljudi, pritisnuti svojim egom, padaju na ruljin poklič: «Raspni ga, raspni!» Danas «Osana» sutra «Raspni ga», od istih ljudi. Kada bi pojedinci bili svesni da ljudi generalno ne brinu toliko o njima koliko oni misle, zamka koju im postavlja njihov ego bi se lako zaobišla. Ali problem ega malo ko zaista savlada.

Pokušavati ispraviti kod sebe sve što rulja osrednjosti može da zameri je uzaludan posao jer jedini ljudi koji u životu nalaze ono što traže su nalazači tuđih grešaka. Narod je davno provalio da uvek treba gledati ko govori a ne šta govori. Danas je, na žalost, zahvaljujući internetu omogućeno svima da govore, a većina zapravo nema šta da kaže.

Komentari

Komentari