Foto: 
Mike Bitzenhofer

Sreća je što se ponekad desi „nebeska“ pravda

Volim biblijska i jevrejska imena. Volim da čitam I.B. Singera, prvi put sam čitala njegov roman Rob, kao tinejdžerka, a kasnije i njegove ostale romane i pripovetke i uvek s istim žarom, istom radoznalošću i znala sam da će moje dete nositi ime Isak, a nekako sam znala da ću imati muško dete.

Ali, život ume da bude surov, da ne poštuje želje onoga koji ga živi pa je tako i mene ošamario te 1993. građanskoratne godine kad sam rodila dete.

Beda u državi. Ujutru sam se budila s mišlju da je stigao sudnji dan. Nisam verovala da će rat skoro prestati. Trudnoća mi, u takvom nesigurnom okruženju, nije bila potrebna. Bodrila me je pomisao da sam unuka hrabre žene, moje babe koja je u ratu izdržala s troje dece, pa ću moći i ja. Onda sam se izolovala tako da uopšte nisam gledala televiziju, jer sam smatrala da je bolje da se ne potresam dok iščekujem dete. Toliko sam se izolovala da sam jedno jutro, koji vrag me je naterao da upalim televizor, pomislila: „Zar je moguće da ujutro RTS-je emituje filmove strave i užasa“ Prešla sam na neki drugi program, a tamo su govorili o ratu. Vratila sam se u stvarnost i shvatila da ono nije bio film strave i užasa nego prenos s ratišta.

U takvim uslovima, kao i mnogobrojnim ljudima, i meni su se promenile životne okolnosti. Nisam mogla da delujem ni na užem, a kamoli na širem nivou sopstvenog življenja i usled toga sam otupela na sopstvene želje. Ono što mi je bilo važno postalo je sporedno.Kriterijumisu postali nezahtevni. Popuštala sam onome ko me ne zavređuje.

Rodila sam sina koji nije dobio ime biblijsko, jevrejsko ime Isak, koje na hebrejskom jeziku znači: on, bog se nasmejao.

Nisam dobila ni osmeh ni lepu reč, a cvet da ne pomenem. Nisam dobila ni njegovu pratnju u porodilište ni iz porodilišta, ali sam dobila njegovo pijanstvo, prljav i zadimljen stan, prazan frižider i istinsko gađenje prema njemu. I tad sam znala da s njim neću stariti. Tako se kasnije i desilo.

Substitucija, termin u psihologiji koji predstavlja pozitivnu, svesnu zamenu za ono što nemamo ili nismo u mogućnosti da ostvarimo. Čest primer za substituciju u udžbenicima psihologije je navođen kod osoba koje nemaju decu, pa te osobe često biraju zanimanje vaspitača i na taj način je njihova potreba za roditeljstvom delimično ostvarena. Ja nisam mogla sebi da nađem psihološku substituciju za Isaka. Ali neostvarena želja zbog imena je uvek u meni bolno tinjala, nikako da ugasi. Ime koje je trebalo da rasipa smeh je izostalo. Njegov nedostatak je često u meni gušio osmeh. To je bila samo moja želja koja je u meni i ostala i nikad nisam imala potrebu da o tome razgovaram ni sa članovima porodice ni prijateljima.

Posle sedamnaest godina desio se Isak i ja sam se nasmejala.

Naime, moji sestra i zet su dobili sina kome su dali ime Isak. Nisu znali za moju potrebu za Isakom sve do ove jeseni, kad sam im ispričala, a Isak već izrastao u sedmogodišnjeg dečaka.

To su sitnice od velikog značaja, nematerijalno obojene, a vrednost im je neprocenjivo velika. Sreća je što se ponekad desi životna ili nebeska pravda da mi život učini podnošljivijim.

Komentari

Komentari