Foto: 
UrbanPerspectiV

Stimulisano beznađe

Odluka je u svakom trenutku u tvojim rukama. Ako ne želiš da radiš za mene, ne moraš. Niko te ne tera, slobodno odluči. Niko od nas ti ne brani da pružiš pogled iznad svojih horizonata – naravno, ako stigneš i ako ti ostane snage. Možeš sada potpisati ovaj ugovor, ali i ne moraš. Zapamti, sve je samo u tvojim rukama.

Pristaješ? Dobrodošao u našu Fabriku za Fabrikovana Osećanja. Proizvodimo sve što naši klijenti traže: toplinu, radost, pripadnost, ljubav, ljubomoru, ambiciju, čast, pokatkada i nešto zavisti ili sujete, sve po potrebi, te najrazličitije vrste želja. Primetićeš da među željama najbolje idu one najnelogičnije, a najtraženije su one neostvarive. Zar nije to suludo – koliko su ljudi spremni dati za želju, za koju pouzdano znaju da se nikad neće ostvariti? Vidiš, ni ja to ne razumem. Pre svega, pak – i to je naš stalni, besplatni paket uz svako osećanje kupljeno kod nas – proizvodimo Potrebu za svim tim. Ona zapravo nikome ne treba, ali je besplatna, pa je svi uzimaju.

Ovo, evo baš ovde kraj ovog prekrasnog staklenog zida sa pogledom na more (koje nije pravo, ali videćeš, posle par nedelja, poverovaćeš da jeste (i to toliko, da ti pravo more više nikad neće nedostajati!), tvoje je novo radno mesto. Zar nije sjajno? Umrežen si širokopojasno, brzotekuće i permanentno. Uglavnom sve rade automati, ti nadgledaš. I ponekad ispuniš ovaj formular; ništa bitno, samo neki podaci iz tvog života. Šta voliš, čemu se raduješ i tako to. Samo sažeto, molim. Tvoja je obaveza da stalno budeš na Mreži, dostupan svima i konektovan sa svima. Ko su svi? Pa... Svi koji od tebe nešto očekuju. Broj je neograničen. Pritom, oni ti se ne moraju predstaviti pravim imenima, tako ti stoji u ugovoru. Smeju ti reći šta žele, kako i koliko puta oni to žele. Tvoje je da im budeš na usluzi. (Oni zapravo ni ne postoje, ali ne brini, ubrzo ćeš poverovati da su stvarni, a to je najvažnije.)

Dakle, konektuj se što pre, da bismo mogli početi računati tvoje radno vreme. Potreban si, zapamti, to je tvoja najveća vrednost. Nemoj da imaš mišljenje, kritičku svest, niti razumevanje - nemaš za to vremena. Pusti Mrežu da proizvede i pripremi sve te sitnice za sebe, one su za sve iste i ne moraš se opterećivati dugotrajnom pripremom. Spremne su za momentalnu upotrebu (do sutra – tada ćeš ih, pred početak radnog vremena, odložiti u naš pokretni kontejner za odlaganje misaonog smeća i po završetku posla, dobiti druge). Ti si nama toliko vredan, zato nemaš vremena. Ti si svrha, zar to nije tako lepo sročeno u tvom nedeljnom digest-u članaka za samopomoć? Važan si i nemaš u sebi mesta za„prazninu“; to je opsena za dokone umove besposličara. Ti imaš plan za sutra. Zaspi sada mirno (ako zavučeš ruku u unutrašnji džep uniforme, pronaći ćeš adekvatno rešenje – takođe poklon firme – za miran san) i sanjaj odmor. Sanjaj svet u kome će nekome zaista biti važno šta ti voliš da jedeš i gde si bio. Sanjaj da neko zaista misli da je sjajno biti ti: razočaran, otužan, recikliran, produktivan, efikasan. Važan.

Na razgovoru zato pokaži sve ono što nisi, a svidelo bi se njima. Osmehuj se i onda, kad se iz tebe iscedila i poslednja kap ljudskosti i životnosti, a okolinu varaj i laži da ti je dobro. Plaši se. Možda ne dočekaš sutra, ali zato su tu TV program, šoping, izlasci... Uvek imaš izbor. Preziri lične slobode„ludih“ pojedinaca, pusti ih neka teturaju svojim stranputicama – ta obezvređena podvrsta melanholičnih danguba i nelukrativnih mislilaca. Ti si na pravom putu, ka lešinarskom gnezdu. Odande, ili ćeš poleteti, ili će te ostali ptići iskljuvati.

Zato hodaj, hodaj samo, suvereno, kroz Mrežu i ostani na njoj. Stepen mrežne efikasnosti meri se stepenom tvoje iscrpljenosti. Kvalitet konekcije zavisi od toga u kojoj si meri uspeo da se diskonektuješ od sebe samog.

*

Od izgladnelosti duha umire se još za života, zato je takva smrt tužnija od bilo koje druge. A niko se smrti ne plaši više od onoga ko je već mrtav, jer je dobrovoljno stupio u taj, zaživotni grob.

Čoveče, imaš svu slobodu!... Da odlučiš o načinu na koji ćeš biti neslobodan.

Jovana Nastasijević

Komentari

Komentari