Foto: 
Žanka Stokić i Branislav Nušić - proba "Gospođe ministarke"

Stradija za početnike

Posmatrajući razvoj srpske književnosti od kraja 19. veka, pa do poznih godina 20. može se slobodno reći da smo jako brzo prešli sa priče "Razmišljanje jednog običnog srpskog vola" (Domanović) do Ilije Čvorovića (Kovačević) i nazad. Književnost se menja, a volovi stoje. U "zlatnom" dvadesetprvovekovnom dobu bi se štošta moglo napisati kroz prizmu satire. Ili šta više, ne bi ni bilo potrebe da se piše satira, već da se samo zapisuje realnost koja je sama po sebi satirična. Nušićeva "ministarka", recimo, označavala je ministrovu ženu, dok je danas to značenje vezano za funkciju. Bar gledano strogo gramatički. Gospođa Živka je zaista brzo uznapredovala, složićete se. Šta bi tek Marko Kraljević rekao da po treći put dođe među Srbe, ne računajući Domanovićev "drugi put među Srbima"? Možda bi mu rekli: "druže Marko, vi ste se svojevremeno zalagali protiv brastva i jedinstva s toga moramo da vas deportujemo na Goli otok". Ili bi više odgovarala druga varijanta: "ti nisi Vitez, ti si Vojvoda"! A za ostala Markova dela iz dalake slavne prošlosti ako se sete sete, ako ne nikom ništa, to je bila njegova dužnost.

Treba se setiti i našeg dobrog crnog humora "Ožalošćene porodice", pa sve do kultnih "Maratonaca". Ne čini li vam se da samo pokojnik nekako najbolje prođe u toj priči? Pantelija je umro 1980. u Sloveniji, a deca se ubiše oko testamenta. A s vremena na vreme se pojavi i poneki Bili Piton da otkopova tamo gde je sve odavno zakopano. Ni malo ne aludiram na današnje vreme. Sva sreća pa nismo imali ministra za propagandu iz Orvelove Životinjske farme, tu bi svašta bilo. Doduše, ne mogu da kažem da narod nije vikao "četriri nogde dobre – dve noge loše", ali ko se toga više i seća. Ipak, drug Napoleon je uvek bio u pravu. Taman posla da ga poredimo sa čuvenom pričom "Vođa", odmah bi nas oputužili da smo strani plaćenici koji su oduvek radili protiv svoje države. To nikako, "četiri nogde dobre- dve noge loše"!

Bar smo prošli famoznu "1984." godunu. Svašta bi bilo da se to zaista dešava u 21. veku, ipak je ovo vreme najboljeg humaniste i naučnika svih vremena Bila GEJtsa koji radi sve da do 1984. nikad ne dođe. Znači, bezbedni smo. "Velikog brata" nema i nikada ga neće ni biti. Doduše, možda bude neke "Velike sestre" ali to su već priče šta ako. Da ne skrećemo puno sa teme i da se vratimo na domaću kalifornikaciju zlaćanog doba. Ipak, sva sreća pa imamo same velikane naše Akademije kojima upravlja domaći Filijas Fog putujući još uvek od Triglava do Đevđelije, a nikako da stigne. A i kako će od toliko nominovanih za Nobelovu nagradu da prema njima Ivo Andrić ispada smešan. O čuvenim NINdža kornjačama da ni ne govorim. Oni su još uvek NINa nebu NINa zemelji. Ili po naški rečeno – Stradija.

Ali dobro je, moramo biti optimistični, kult grupe TNT još uvek ne jenjava. Samo se "Broj 1" poštuje i tako treba da bude. Šta bi tek bilo da nam državom vladaju Ser Oliveri? Ne bi nam ni od ove jadne Stradije ostalo ni toliko. Doduše, narodni poslanici bi sve nadživeli. Mislim, ne stoje već skoro sto godina ona dva konja ispred naše skupštine tek tako. To su nam bili prvi poslanici. Znao je onaj Nušić o čemu piše, nije ni on lud. Doduše, u vreme Kovačevićevih najboljih dela ti konji se zbližiše i postadoše drugovi. Dobro je pa moderni satiričari nisu puno zašli u ove "slobodnije" trendove, svašta bi danas bilo sa tim konjima. Sva sreća pa se Životinjska farma ne bavi politikom. Mislim, drugovi svinje, odnosno gospoda svinjogojstvo, kako se to danas kaže, ne borave više na farmi životinja. Mislim, to je za životinje. Tačnije, za one jednake životinje od koje su neke malo i jednakije. Ipak, kako kaže čuveni drug- gospodin "Skvirel" (zadužen za propagandu velelepne farme), "niste vi to lepo razumeli". U svakom slučaju, živele životinje Engleske jer očigledno nisu samo Engleske.

Bilo kako bilo, da li su nam potrebni novi satiričali poput Nušića, Domanovića, Kovačevića ili smo već satirični sami sebi to prosudite sami. U nekom vemenu satiričar se čini pomalo i grub, ali iste te kritičare koji ga napadaju uvek vreme demantuje. Normalno je da Laki bude malo nervozan kada se pronađe, ali šta da se radi, u tome je i čar. Bolje je da se pronađe u priči nego u Sabirnom centru koji ga čeka pa čeka. Kako je jednom lepo rekao Mark Tven: "Često se pitam vode li ovaj svet pametni ljudi koji nas zezaju ili gomila budala koji misle ozbiljno"? Istina je negde tamo...

Đorđe Grmuša

Komentari

Komentari