Foto: 
Zlatko Vickovic

Uradi sam

Muška tvrdnja da su bolji kuvari od žena, ako mene neko pita, nikako ne može biti tačna! Priznajem da su u nekim stvarima bolji, u nekim nezamenjivi, ali  kuhinja je žensko carstvo i kraj priče!

Doduše, u Srbiji  se stvari završavaju na konstataciji, bez želje da se to i dokaže, što me nimalo ne čudi, s obzirom da je ovim carstvom zavladala velika nemaština, pa bi muška  jednodnevna vladavina dovela do toga da bismo u narednih mesec dana bili na strogoj, prisilnoj dijeti. Zdravlje na usta ulazi, mora da se jede! O dijeti ni govora!

Da smo kojim slučajem u srednjem veku, većina naših žena bi zasigurno bila proglašena vešticama i spaljena na lomači, jer kako drugačije objasniti vezu između novčanika, uglavnom praznog i mogućnosti da se živi sa primanjima nekoliko puta manjim od prosečne potrošake korpe. Magija je u nečemu što se poslednjih decenija intenzivno razvija, a cilj mu je smanjenje otpada koji zagađuje planetu. Reciklaža, tzv. i jedan njen produkt, popularno nazvan DIY, što u prevodu znači “uradi sam”. Na srpskom bi se to reklo malo drugačije, ali uvijeno u prigodnu formu, pristojnog imena, ima psihološki efekat  koji navodi ljude na pomisao da su umetnički nastrojeni čim su ovladali pomenutom veštinom.

Da, savremeni čovek proizvede mnogo otpada, istina je. Neki se prerađuje i ponovo koristi, u cilju zaštite prava čoveka na zdravu životnu sredinu, a neki se, jednostavno, izvozi. Ne u Srbiju, ni slučajno! Mi regularno uvozimo stvari kontrolisanog porekla!  Svakako je jeftinije prepakovati proizvod, dodati mu deklaraciju kojom se potvrđuje da je sve u redu, nego njive očistiti od korova i zaštiti domaćeg proizvođača , a one nesavesne sankcionisati. I kažnjavanje košta…

Ideja reciklaže u kuhinji je zaživela odavno, ali toliko je razvijena, da bismo mogli biti ponosni jer smo na vrhu svetske liste u tom pogledu. Da se ne baci… Ostaci današnjeg ručka, završiće u sutrašnjem, sutrašnjeg u onom za prekosutra i tako do kraja nedelje. Glavni sastojak nikad neće biti otkriven. Mala ženska tajna. U međuvremenu, tj. do kraja godine, iskrsnuće neko slavlje gde se domaćin ne sme obrukati reciklirajući posluženje. To će uraditi kad slavlje prođe.

I tako smo sve sveli na zaštitu okoline, ne dozvoljavajući da bilo šta završi u otpadu, ili da se, ako baš mora, maksimalno iskoristi. Do it your self! Sve što može, a na kraju krajeva i sebe samog kroz dane od kojih pokušavamo da napravimo nešto bolje; kroz krpljenje rupa na odeći, obući, u budžetu; kroz ono što jedemo i na čiji ukus smo naviknuti, da bismo se od boljeg  razboleli; kroz vaspitanje dece koju učimo da prave kompromise, kako se ne bi zamerali sa ovim ili onim; kroz doprinos uspostavljanju dobrih diplomatskih odnosa sa onima koji nam prodaju svoj otpad; kroz prećutkivanje i trpljenje, jer se nema gde…

Vidljivi otpad se sklanja, nevidljivi se širi. Još nismo smislili način kako da ga konstruktivno iskoristimo, ali ko zna, možda  u nekoj kuhinji upravo nastaje recept i za to.

Komentari

Komentari