Foto: 
"Diogen traži čoveka" Johann Heinrich Wilhelm Tischbein

Večita potraga za čovekom

Grčki filozof Diogen je u 4. veku pre nove ere, izlazio iz bureta u kojem je živeo i sa upaljenim fenjerom u ruci - usred belog dana tražio čoveka! I nije ga našao. Bar ne da se zna. Naravno, od te Diogenove potrage prošlo je više od 2 300 godina i promenilo se sve, pa i Grčka. Nekadašnja zemlja mudrosti, postala je zemlja političkih gluposti, a i sama "mudrost" danas ima potpuno drugačije značenje i drugu adresu stanovanja. Ipak, i tada i danas, i u vremenu prošlom - i u ovom tmurnom i čudnom vremenu sadašnjem, ali sasvim sigurno i u nekom "Bog zna kakvom" vremenu budućem, ČOVEK je bio, jeste, i na žalost biće retka pojava. Ako ste mladi, ili ako ste uopšte osoba sklona "sanjarenju" koja odbija konvencionalan način života, onda sam siguran da znate o čemu govorim. Ta večita potraga za "čovekom" nateraće vas da se mnogo puta sapletete o "ljude". I baš ti ljudi, pogotovo u vašem okruženju i njihove čudne ćudi, biće vam često najveća prepreka u životu. Ništa ne ubija tako kao nerazumevanje, bar do trenutka dok ne shvatite da ne očekujete previše - i ne krenete da se vodite onom narodnom "u se i u svoje kljuse".

Zamislite sebe kako stojite ispred svih tih ljudi: pred vašim okruženjem, vašim "prijateljima", i ni pet ni šest, kažete da želite da budete - nuklearni fizičar, ekspert za izumrele jezike, slikar, pisac, pesnik, muzičar, glumac, možda sam svoj gazda u nekom vašem biznisu, ili bilo šta što ne spada u po njima "normalna" zanimanja i "normalan" životni put?! Ili prosto saopštine, da zbog ljubavi želite da promenite grad, državu, kontinent...? Sigurno ćete naići na ovakve situacije. Spremite se.

Nagovaraće vas da odustanete

Prvi korak vaše okoline je upravo taj: Nagovaraće vas da odustanete, da se ne zanostite, da to nije za vas! Ipak, u tom svom stavu neće videti pesimizam, ili ne daj Bože kukavičlik! Isti će gledati kao dokaz sopstvenog sazrevanja. Na žalost, ljudi često sazrevanje vide kao odstupanje od sebe, svojih iskrenih želja i ideala. Sazrevanje, zapravo znači biti pametniji i bolji u onome što jesi, a ne postati ono što nisi! Zrelost donosi mudrost, kojom možete bolje upoznati sebe i skrojiti svoj život po svojoj meri, a ne po meri bilo koga drugog. A ko ste? Šta ste? I šta zaista želite? To znate samo, jedino i isključivo vi. Ljudi vremenom često postanu industrijski proizvod društva: emotivno sakati, duhovno sterilni i karakterno jalovi. I pitate se: Zašto nema ljubavi? Odgovor je jasan! Kao što poštovanje drugih, dolazi od poštovanja sebe, odnosno samopoštovanja, tako i ljubav prema drugima, proizilazi iz ljubavi prema sebi. Pogledajte svet oko sebe, na ljude koji se satiru u grabeži i dave u svojim lažima. Pogledajte ljude u svom okruženju: Da li žive u gradu koji vole? Da li rade posao koji vole? Da li se bude pored osobe koju vole? Ako je odgovor u većini slučajeva: Ne, i ako je njihovo standardno obrazloženje na to - tako mora, tako je suđeno, ili prosto takav je život; onda imate klasičan primer ljudske ljušture, one emotivno, duhovno i karakterno sakate, sterilne, jalove, uštrojene i počišćene od svojih snova. I kako da očekujete da voli vas, neko ko ne voli sebe, odnosno ono u šta se pretvorio?!

Neće vam dati podršku

Zaboravite na to! Najvažnija podrška koju možete imati, je podrška porodice. Neku drugu, širu, da tako kažem "društvenu i drugarsku" ne očekujte. Ljudi u vašem okruženju radije će vas počastiti savetima! Reći će - da nemaju vremena za vaše ludorije, da je život isuviše surov, uz ono uvek imperativno: Probudi se i odrasti! Eh, ti saveti!? Ljudi se najviše užive u ulogu "savetodavca". Obožavaju to. I onda kreće dobro poznata lavina: nepismeni o knjigama, neradnici o poslu, lopovi o poštenju, i naravno svi zajedno o fudbalu i politici. Drugim rečima, ko o čemu: glupi o pameti, slepi o lepoti i gluvi o muzici. Ima jedna jevrejska poslovica kao stvorena za ovu priliku, koja kaže: Nemoj davati nekome ni novac, a da ti predhovdo nije tražio, a kamoli savet!

"Pohvale" da niko ne čuje

Verovatno je najteže izvući pohvalu od svog okruženja, pogotovo od svojih prijatelja. Koliko bi život bio srećniji da se obrne redolsed pokuda i pohvala, pa da pohvale i izlive ljubavi dobijete za života u lice, a pokude kad odete sa ovog sveta. Ipak, svi znamo da je taj redosled malo "krivo skrojen", pa će vam u lice stvari koje krate život reći isti oni, što će jednom kad tog života više ne bude bilo o vama govoriti "sve najlepše". Naravno, onda kada vam to zaista više neće značiti ništa. No, ako vas kojim slučajem vaši prijatelji i počaste nekim komplimentom, dok ste još živi i zdravi - to će biti van vašeg znanja, daleko od vas -da se ne uobrazite. U vašem prisustvu, radije će vas kritikovati, ponekad ismevati. Ne rade oni to zato što vas mrze, naprotiv! Oni to rade iz dubokog ubeđenja da na vas deluju edukativno, onako roditeljski. Ljudi imaju nasušnu potrebu da menjaju i prevaspitavaju prvog do sebe. Ne zaboravite jedno: Ljudi u vašem okruženju, pogotovo vaši prijatelji, često neće znati mnoge stvari u svojim životima, ali će zato uvek znati šta bi uradili da su na vašem mestu.

Knjiga kao babaroga

Ljudi ne vole knjige. Bar ne velika većina. Imaju neki prezir prema njima, čak i strah. S tim što njih ne plaše sama saznanja koje knjige nose. Plaši ih saznanje da pre čitanja ništa nisu znali. To je šamar prošlom životu, inače šamar koji malo koje lice može da izdrži. Ljudi su često mišljenja, da su sva potrebna znanja - ona koja se slučajno steknu, onako usput. Vaša sopstvena potreba i potraga za dodatnim znanjem, je u očima mnogih samo "traženje đavola". Zato ako vas ko sretne sa knjigom u ruci, male su šanse da vam kaže: Postaćeš pametniji... Realniji i draži komentari su: Oslepećeš, ili poludećeš od tolikog čitanja. Zanimljivo, da većinu onoga što prosečan pripadnik ljudske vrste zna, u stvari nauči na početku života kada drugi, poput roditelja i škole vode računa o njemu. Kada dođe vreme da se preuzme "komanda" nad sopstvenim životom, većini je ipak, draža uloga onih "večitih savetodavaca".

Da li ste znali za poražavajući podatak, da čak 70% građana Amerike i Evrope (uključujući i Srbiju) u toku jedne kalendarske godine ne pročita nijednu jedinu knjigu!?

Ipak, ako Bog da

Eh, ako vam se nebo smiluje, i vi bez obzira na sve nedaće, sva odgovaranja i brižne savete, ipak, ostanete dosledni pratilac svojih snova, budete uporni, stalno ulažete u sebe, pre svega u svoje obrazovanje, i na kraju istarate svoje i uspete... Mislite da će vam tada ljudi iz vašeg užeg i šireg okruženja priznati da ste u pravu? Ne, neće... Tek tada neće. Ako se kojim slučajem desi da trijumfujete u svom životu - to vaše okruženje će reći - da vas je prosto "usralo"!
Pa, neka bude tako! Neka vas "usere" u životu - samo nemojte nikada da dozvolite da se vi userete pred životom. Uz izvinjenje zbog vulgarnosti: Život je jedan. Uživajte u njemu!

Komentari

Komentari