Foto: 
Fidget Fotography

Žene, ljubav i godine

Osamnaest godina: It's all about kissing. Sve je u ljubljenju, pipanju, a između toga isto u ljubljenju i pipanju… I ljubljenju… i pipanju…

Prosečna ženska osoba u ovom periodu se prvi put smrtno zaljubljuje. U konja, čega postaje svesna negde do tridesete, kada se već uveliko s nežnom nijansom kajanja smeje uspomeni na fatalizam svojih mladih godina. Sa osamnaest ona se oseća suverenom vladarkom sveta, kome ne prepoznaje granice, a koji je ipak podjednako mali kao njen obim grudi…(sve u pauzama ljubljenja i pipanja)

Dvadesetpet godina: It's all about revolution. «Mene niko nikada nije voleo!»

Prosečna ženska osoba u ovom periodu je prvi put shvatila koliko je bila glupa u prošlosti, ali i počinje da sluti da je gospodin Savršeni u najboljem slučaju nestvaran, a u najgorem gore pomenuti konj.

Grudi joj više ne rastu. S druge strane, jezik joj postaje sve duži od nogu, što je čini krajnje nepopularnom u svetu kojim autoritativno i gotovo tiranski vladaju krakate osamnaestogodišnjakinje.

Trideset godina. It's all about ovulation. «Pa, vreme mi je… Da, mi smo hteli brak, dete nas je samo požurilo… Da, da, mi smo ga planirali! Majka mu je užasna.»

Prosečna ženska osoba u ovom periodu je prvi put shvatila da je gospodin Savršeni ipak u naboljem slučaju nestvaran, a u najgorem njen muž…

O grudima ni govora. Više je ne možete dobiti na stari broj mobilnog telefona.

Četrdeset godina: It's all abuot drama! «Tvoj tata je bio ljubav mog života!» (izgovara s pogledom u vrhove cipela, odajući laž)

Prosečna ženska osoba u ovom periodu shvata da joj je dobar deo života prošao dok je pravila planove i još uvek veruje u zlatnu laž da je uradila sve baš onako kako je trebalo.

Nekad je bila lepša.

Nekad je bila mlađa.

Kada je bila srećnija?

Mrzi roditeljske sastanke.

Ipak, plače kada njeno dete primi diplomu za ostvareno prvo mestu na okružnom takmičenju iz hemije. «Na majku je!»

Pedeseta godina: It's all about denial! «Ljubav prelazi na decu! On je meni pre svega prijatelj. Pomeri se, vruće mi je!»

Prosečna ženska osoba u ovom periodu više ništa ne shvata, jer smatra da je sve već shvaćeno.

Nikad nije bila srećnija.

Nikad nije bila mlađa, a nekad je ipak bila mlađa.

Nekada … Nekada nije bila u klimaksu…

Plače na venčanju svog deteta, trudeći se da se seti zašto je plakala na svom…

«Ne zovi me 'bako'!»

Šezdeset godina: It's all about memories! «Ko od nas dvoje prvi umre, ja ću da idem da živim na selo!»

Prosečna ženska osoba u ovom periodu više ništa ne shvata, ali ovoga puta zato što joj je sve manje stvari jasno…

Nekad je bila lepša.

Nekad je bila srećnija.

Nekad je bila mlađa.

«Sad sam stvarno baba!»

«U moje vreme bilo je drugačije!»

«U moje vreme, u moje vreme…»

Reuma postaje jača od ljubavi… Od srca je ostala samo angina pectoris.

Sedamdeset godina: It's all over… «On je bio ljubav mog života. Moji me nisu davali za njega. Tvoj deda je bio dobar čovek!»

Teško se može reći ko je koga nadživeo i ko su ljudi sa stare mladenačke fotografije, pomalo ukrivo okačene na centralnom zidu slavske sobe, naspram ikone sveca – zaštitnika, u starom domu punom živih, ali lenjih senki… Teško se može reći ko je bio, ko jeste, a šta će biti – to se nikada nije ni znalo…«Da li sam došla ili sam pošla?», reče skidajući šešir sa glave, kupljen na onom poslednjem letovanju na Malti, one godine kad je reuma mučila više nego ikad…

Postoje i priče koje imaju happy end, baš kao u bajkama, simbolično - poslovičnog epiloga: «srećno do kraja života» (taman da pomisli čovek da su Pepeljuga i Princ sedi i zbabosani umrli u isto vreme)… Ali, opet svi smo mi svesni da u životu ne biva uvek tako, jer retko čiji režira neki svemogući Andersen. Ili nismo?

Komentari

Komentari