Foto: 
autor nepoznat

Živeli poštari sveta, a naši…da bar prežive

Povedena štrajkom radnika Pošte Srbije, setila sam se susreta s poštarom od pre mesec dana.

Neko zove ispred kapije: „Ima li koga?“ pogledam kroz prozor, a ono novi poštar: „Menjam kolegu, ujeo ga pas, ne smem da uđem u dvorište, vidim imate psa, pa zovem ispred kapije“, ljubazno mi objašnjava novi poštar. Srdačno smo pričali dok mi je predavao poštu.

Pre koju godinu sam bila u urgentnom centru, do mene smestiše radnici urgentnog centra, poštara, a on sav poderan i krvav. Čekajući prozivku, poštar mi je ispričao svoju nevolju. Dok je raznosio poštu, odnekud se stvorio razjaren pas. Poštar je ubrzao vožnju bicikla, pao je, razbio se i još polomio ruku.

Kuma mi pričala kako je u mladosti imala malog umiljatog psa. Prema svima je bio dobar, ali kad vidi poštara, poludi, laje kao velika zver, pregrize kaiš i juri poštara. Pa su ga zbog takvog ponašanja dali nekim rođacima koji su imali ograđeno dvorište.

Primera ima mnoštvo, česti su napadi pasa na poštare, česti su padovi s bicikla zbog loših puteva i vremenskih neprilika.Smatra li se ujed psa povredom na radu, smatra li se pad s bicikla povredom na radu. Šta bi bilo da Krkobabića i sadašnjeg direktora, g-đu Miru ugrize pas na radnom mestu?

Da su poštari inspiracija imamo primere u filmovima (Poštar, Bele noći poštara Alekseja Trjapicina) i pesmama, ali sam svedok i dečje igre. Deca moji prijatelja, kad su bili uzrasta 8 do10 godina rado su igrali igru, opljačkaj poštara. Osmislili su igru, napravili su kostime i poštarsku torbu, jedan je bio poštar koji nosi punu torbu para, a drugi je maskiran u bakicu koja čeka poštara da joj donese penziju. Kad bakica vidi punu torbu para, razgoropadi se i štapom udara poštara u nameri da mu otme torbu. Tu nastaje tuča, pa ko otme torbu, njegova je. Nekad je poštar sačuva, a nekad je bakica otme.

Sećam se da smo kao deca pisali razglednice i pisma jedni drugima, a umesto markica smo pisali: Živeli svi poštari sveta, u nadi da će pismo biti besplatno dostavljeno, tj. da neće naplatiti markicu primaocu, jer je kao pošiljaoci nismo kupovali markice, nego smo pisma ubacivali u poštansko sanduče.

Otkako znam za sebe nisam srela neljubaznog ili nekulturnog poštara ili kurira postexpressa. Svi uljudni, strpljivi, civilizovanog ophođenja, ne žale se ni na sunce ni na vetar, uvek imaju prijatan nastup. Pominjanja radnika Pošte mi izazove uvek prijatno osećanje.

Zahtevi radnika Pošte su jasni i realni. Povećanje plata (razlika u plati između poštara i direktora je 5,5 puta veća u korist direktora). Primanje radnika koji godinama rade po ugovoru na određeno vreme u stalni radni odnos, a takvih radnika je 1533. Raskidanje ugovora sa penzionerima koji rade na rukovodećim mestima. Razrešenje predsednika i članova Nadzornog odbora. Podsetimo da Nadzorni odbor čine ljudi koji nisu zaposleni u Pošti, nego u svojim preduzećima, a politički su izabrani da budu članovi nadzornog odbora i imaju dve mesečne plate, jednu od svog preduzeća, a drugu od Pošte. A ta plata, koju dobijaju od Pošte je viša nego poštarska plata. Predsednik nadzornog odbora ima neto: 55 800din, a član Nadzornog odbora, neto: 46 500din. (po martovskom informatoru). I naravno, promenu direktora, Mire Petrović. Mnogo li je?

Neka su i radnici pošte glasno progovorili, neka štrajkujuuz želju da istraju i ostvare svoja prava, jer su dužnosti svakodnevno izvršavali.

Komentari

Komentari