Foto: 
Jos Diells

Život svake od nas

Prije skoro pedeset godina u toku porođaja zaglavila se u porođajnom kanalu. Tri dana mučenja. Rodila  se plava, ugruvana, ali živa. Ljekar je majci rekao da će njena ćerka biti veliki borac , jedna od onih koji ne odustaju lako, a majka ni danas ne oprašta agoniju kojom je namučena. Onda je trebalo daje voli, išlo je teško.

Roditelji nisu odobravalinjenu energiju, neobične načine, pokretnost i ideje. Kažnjavana je pedagoškim i nepedagoškim metodama.

U vrtić nije išla dugo, vaspitačice su se žalile. Često sjedala u kazni zbog nepojedenog doručka, nakon nekog vremena se izvještila pa bi roditeljima rekla da je u vrtiću tjeraju da jede, a u vrtiću da je kući ne puštaju u školicu bez doručka pa je tako zaobišla ravnom linijom pravila i moranja.

U osnovnoj su je, iako sam bila odličan đak, ali sa svojim idejama, slali na dopunsku nastavu iz jezika kao nekog nedovoljno razvijenog u tom pravcu , dok je na konkursima dobijala nagrade za literarne radove. Nije odustala.

U srednjoj školi je za svakog obrađenog pisca, umjesto zadato djelo, čitala sva njegova djela da bi stekla uvid u sveukupni rad. Voljela je knjige čitati hronološkim redom, onim kojim su pisane, da bi uvidjela način na koji je pisac sazrijevao kroz svoj rad, promjena, razrada tema i likova.

Govorili su da to nije u skladu sa nastavom. Nisu odobravali. Nije odustala.

Na studijama je bilo svega, nekih problema kojih ne želi da se sjeti, neke je srećom i zaboravila, bezmalo hiljadu kilometara daleko od kuće, devedesete, glad, nemiri, bombardovanje, ratovi, kriminal. Roditelji penzioneri, puko preživljavanje, inflacija, što pošalju za stanarinu u petak u ponedeljak jedva ima vrijednost jednog hleba. Radila je da bi mogla pristojno živjeti i da bi se mogla školovati. Nije odustala.

Prvi pokušaji da ima djecu prošli su sa ljekarskim neodobravanjem i osporavanjem. Bilo je tu priča o raznim oblicima materica, trulim jajnicima i sličnim hororima, cistama i ženskim bolestima. Nije odustala.

Trudnoću su roditelji prihvatili sa šokom, njeni začuđeni, njegovi u neodobravanju. Nije prihvatila uništenje. Nije odustala.

Dugi mjeseci bolnica, soba sa ženicama na održavanju trudnoće, vještačke oplodnje, raznih priča sa nesretnim krajem, ljekara, infuzija, inkubatora. Hvala Bogu nije odustala.

Suprug je nije odobravao kao izvor njemu neshvatljivih ideja, odustao je, ona se povukla. Zahvalna mu je na svemu dobrom što je učinio za nju svjesno ili nesvjesno.  Svojim odustajanjem dao joj je šansu za novi život, za karijeru o kojoj je sanjala. Nije odustala.

Srčani udar u zrelom dobu. Uz sve zabrane ljekara nastavila je sa normalnim životom i treningom. Redukovala ishranu i dovela sebe do momenta kada je sam ljekar prekinuo terapiju jer joj više nije potrebna, a ona je bila potrebna svojoj djeci, odustajanje nije opcija i nije odustala.

Ne odobravate naše postupke? To je samo kap u moru neodobravanih stvari, među neodobravanim ljudima, neodobreno ili ne, nećemo odustati. Svaka od nas ima sličnu priču, možda nismo najbolje, možda nismo ni najčvršće, ali nismo ni odustale.

Ne odustanite od ljubavi prema sebi i prema onima koji su odustali od sebe.

Komentari

Komentari