Ne radi se o izazovu, već o malom eksperimentu u odabiru ključnih trenutaka u spoznavanju umetnosti i njenog uticaja na čoveka, posmatrača - u ovom slučaju – moje malenkosti.
Nema onog Lenjinovog osmočasovnog radnog vremena, nije te jebao samo onaj ko nije hteo, nema sindikata, ni radničkog samoupravljanja. Onda ponovo shvatiš da su domaće poturice mnogo puta gore od Osmanlija.
,,Ljudi bez predrasuda" o predrasudama! Svako se češe tamo gde ga svrbi. Kako se datum izvesne parade približava, ovi ,,bez bredrasuda" su sve glasniji.
Promena će se izvršiti, hteli vi to ili ne, mada priznajem da možete da je usporite. Ali, po koju cenu? Isplati li se to? Zar nije zgodnije dočekati novo raširenih ruku – ali i sa pažnjom – i plivati uvek u smeru toka?
Zar nam je urođena (iracionalna) želja za besmrtnošću toliko pomutila um? Zar je strah od smrti toliko jak da mnogi žrtvuju sopstvene živote i sve njegove kvalitete?
Postojao je jedan trenutak u razvitku ljudske rase kada se čovek zasigurno odvojio od svega postojećeg. Usnio je svoj prvi san koji mu je ostao u sećanju.