Foto: 
Eva Lianou Petropoulou, književnica i prevoditeljka

Eva Lianou Petropoulou, književnica i prevoditeljka "SVE ŠTO ME OKRUŽUJE, PRUŽA INSPIRACIJU" - autor intervjua Valentina Novković

“Poezija je eho, traži senku da bi plesala“, napisao je Karl Sandberg. Dugo ste prisutni u književnosti i kao pesnikinja i kao autor knjiga za decu, šta je poezija za Vas, šta je čini bezvremenom?

Književnošću se bavim od 2006. godine, a poezijom od 2015. Pisanje za decu zahteva mnogo osećajnosti i znanja iz psihologije. Svaki put kada započnem neku knjigu namenjenu deci, pročitam mnogo knjiga iz dečije psihologije jer je veoma važno na koji način pišemo kada su nam publika najmlađi čitaoci. Volim da koristim jednostavan, lako razumljiv jezik koji nema skriveno značenje u rečenicama. Knjige za decu služe za edukacije, ali takođe mogu biti i sredstvo manipulacije. Ja sam s Bogom i uvek sledim svetlost. Želim da naučim decu da slede svoje snove i ciljeve. Možemo da postignemo ono što nam je skriveno u srcu, ali moramo da verujemo u Boga i sebe.

Poezija dolazi u moj život poput proleća... Uvek pišem stihove kojima izražavam osećanja ili one koji su namenjeni rođendanim mojih roditelja. Nakon što je moj otac tišao u raj, morala sam da nađem način da komuniciram sa njim. Počela sam sa pišem stihove za njega, tako sam znala da me sluša. To je za mene bio duhovniji način.

Jednog dana me je pesnikinja iz Kolumbije pitala da li može da prevede moje pesme. Tako su se otvorila vrata sveta i ja sam otvorena za sve koje sretnem na svom putu. Moji stihovi su prevedeni na više jezika, ali je španski bio prvi strani jezik. Sebe smatram mostom kulture, jer mnogi ljudi, pesnici i autori u mom radu pronalaze inspiraciju i prate moj put, ideje, moj način delovanja.

Ko Vam je preneo ljubav prema čitanju, da li se sećate omiljene knjige iz detinjstva?  

Moja majka, čitala je i kupovala knjige, ali je i činila nešto neverovatno. Snimala je sebe kako čita priče, tako da smo kao mali svakodnevno slušali njen glas koji čita omiljene priče iz detinjstva.

Volim „Čiča Tominu kolibu“, bila sam veoma mlada kada sam je pročitala i rastužila me je sudbina ljudi u to vreme. Odlučila sam da ću poštovati sve ljude, bez obzira na boju kože, veru. Tada sam imala deset ili jedanaest godina. 

„Svako dete je umetnik. Problem je kako da ostane umetnik i kada odraste“, napisao je Pikaso. Da li pesnici odrastaju, da li su načini pisanja za decu drugačiji danas u doba moderne tehnologije, nego u vreme kada smo mi odrastali?

Svako dete je stvaralac, dodaću. U Grčkoj nije lako uz nove tehnologije ubediti decu da pročitaju knjigu. Ali, ako mi pesnici pokažemo drugačiji način života sa nadom, svetlošću, velikodušnošću, dobrotom sigurna sam da bi deca mogla da nas prate. Načini su svakako različiti, ali deca traže i razumeju istinu. Moramo biti pošteni i velikodušni na svim nivoima.

Kakve uspomene nosite iz detinjstva? Šta Vas čitaoci najčešće pitaju?

Volim uspomene na detinjstvo, često smo išli u poseti baki i deki u selo. To su bile najlepše godine jer smo bili bliski s prirodom i imali smo prilike da uživamo u igri sa domaćim životinjama. Moja baka je bila osoba koja se trudila da nas sve usreći. Bila je veoma velikodušna i sve vreme se smejala. Tada sam naučila da je sreća u jednostavnosti. Moji čitaoci mi uvek postavljaju jedno pitanje:“Gde pronalazite junake Vaših knjiga?“ Odgovaram im:“ U mom dečijem srcu“.

Vaše pesme su prevedene na mnoge svetske jezike, laureat ste brojnih značajnih nagrada. Šta  priznanja predstavljaju za autora?

Zahvalna za sve što mi se u životu događa. Poezija mi je otvorila vrata, srela sam mnogo divnih ljudi, velikih stvaralaca i filozofa. Pišem umom svog srca i mislim da ljudi to osećaju. Veoma sam velikodušna, osoba koja uživa da daje, možda je to dobro, a možda i loše. Bog me je ovakvom stvorio, neću da se menjam. Da, dobitnik sam mnogih važnih književnih priznanja, čak i počasnog doktorata iz Mesika, Kine... Zahvalna sam na svim ovim darovima koji mi čine ogromnu čast.

Moja je poezija cenjena, moje knjige su prihvaćene od strane Ministarstva za kulturu Kipra, a neke od njih su adaptirane u dramske komade i izvode se u pozorištima i školama. Svaka nagrada i počast koju sam dobila rezultat su napornog rada i ja sam veoma zahvalna svim ljudima koji su mi pružili mogućnost da prezentujem svoj književni rad i koji su u mojim stihovima pronašli nešto posebno, drugačije.

Koji svetski pisci su imali najveći uticaj na Vaš autorski stil, da li se  nekim knjigama vraćate?

S obzirom na to da sam u mladosti boravila u Francuskoj, volim francusku književnost i pročitala sam mnogo knjiga na Francuskom. Knjige koje volim i kojima se do danas vraćam su bajke grofice od Segura. Svaka je priča dragulj jer pokazuje svu njenu ljubav i daje na primer kako tmoramo biti kao deca, da se lepo ponašaju i budu ljubazni prema svojim roditeljima. Ove knjige preporučujem svoj deci jer su veoma poučne. Drugi autor je Lafkadio Patrik Hern, irsko-grčki pisac i pesnik. On me je zaista inspirisao da napišem knjigu „Avanture Samuraja Nogasija San“ i da moja dela postanu most kulture između pesnika i zemalja. Po meni je to veoma jednostavno. Poezija ujedinjuje ljude.

U pesmi „Mir“, pitate se „Zašto se dešavaju ratovi?“ Svedoci smo da su ratovi stari koliko i čovečanstvo, šta tera ljude da se bore jedni protiv drugih, kada je svaki rat zlo čak i za pobednike (ukoliko oni mogu da postoje) i za gubitnike? 

Ne verujem da u ratu postoje pobednici ili gubitnici. Samo žrtve. Zato što zlo rađa samo zlo, želi moć i novac ne misleći na čovečanstvo. Ljudi su uvek želeli više i to zato jer su izgubili veru u Boga. Veruju da mogu da budu besmrtni i da vladaju svetom. Verujem da su koreni duboko u detinjstvu. Muškarci su od malih nogu želeli da budu kraljevi ili carevi i da vladaju svetom. Ali, niko im nije rekao da postoje sile iznad ljudi, anđeli i Bog, On jedini može da dozvoli da se nešto dogodi. Mislim da svi članovi vlade moraju prvo da prođu psihološki test pre nego što pozovu ljude da glasaju za njih. Isto je i za ljude koji imaju pristup važnim pozicijama ili rade s ljudima. To je moje mišljenje.

Kako nastaju Vaše pesme, da li su plod inspiracije ili promišljanja?

Sve što me okružuje pruža mi inspiraciju.

Kažu mi da brzo učim i brzo pišem. Zato i pišem poeziju...

Kakva je situacija u  Grčkoj kada je poezija u pitanju, da li se kupuju pesnička knjige, da li su promocije posećene, kakvom izrazu inkliniraju savremeni grčki pesnici?

U Grčj je svuda poezija, kao reč poezija dolazi od grčke reči, glagola „poiesis“ (pravljenje) koji znači delovati, činiti. Nažalost, u Grčkoj svi pišu, ali je štampanje knjiga veoma skupo, a izdavačke kuće ne obraćaju mnogo pažnje da distribuiraju ili reklamiraju knjige u knjižarama. Poezija je za odabrane koji se poznaju i reklamiraju jedni druge.

Da li ste čitali srpske književnike? Have you read Serbian authors?

Imam dobre prijatelje u Srbiji i dopadaju mi se njihove pesme. Verujem da srpska i naša književnost imaju mnogo toga zajedničkog.

Da li ste spoznali Vašu ulogu u zemaljskom životu, zbog čega je je spoznamo?

Draga prijateljice, ovo je pitanje za Boga. Srećna sam zbog mog života, imam nekoliko prijatelja kojima mogu da verujem. Imam poeziju i molim se Bogu da sve blagoslovi mirom, ljubavlju i harmonijom.

Eva Petropoulou-Lianou je rođena u Ksilokastru, Grčka. U početku je volela novinarstvo, a 1994. radila je kao novinar u francuskom listu „Le Libre Journal“, ali je ljubav prema Grčkoj pobedila i 2002 se ponovo vratila u rodnu zemlju. Objavila je štampane i e-knjige: „Ja i moje drugo ja, moje senka" (izdavača Saita), "Džeraldina i jezerski vilenjak" na engleskom - francuskom, kao i "Kćerka meseca", u četiri izdanja, na grčko - engleskom, (izdavač Oselotos). Njen rad je uvršten u grčku enciklopediju Haris Patsis, str. 300. Njeni radovi su uključeni u grčku enciklopediju Haris Patsis, str. 300. Njene knjige su odobrene od strane Ministarstva prosvete i kulture Kipra za biblioteku učenika i nastavnika. Njene nove knjige, „Vila Amazonije Mirtia i „Lefkadios Hern, mitovi i priče o Dalekom istoku“, koje je ilustrovala slikarka Sumi-e Dina Anastasijadu, objavljeni su 2019. Nedavno je objavila knjigu „Avanture samuraja Nogas san na engleskom jeziku (izdavačka kuća OntimeBooks, sa sedištem u Engleskoj). Sarađuje sa elektronskim književnim časopisom The poet magazine. Ona je partner International Literari Union sa sedištem u Americi. Sarađuje na promociji književnosti i promoviše stvaralaštvo grčkih pesnika. Eva je član je „Udruženja Alia Mundi Srbija“, „Međunarodnog društva pisaca i umetnika Grčke“ i „Pirejskog društva književnosti i umetnosti“ kao i Korintskog društva pisaca. Član je uređivačkog  tima  mnogih inostranih književnih časopisa u Kini, Meksiku, Belgiji i drugim zemljama.

Autor Intevjua Valentina Novković

Komentari

Komentari