Foto: 
Marc Lupien

Istočni blok – Marko Aleksandar Gajić

Da bismo razumeli šta je to zapravo „Istočni blok“, porazgovaraćemo sa tvorcem naziva, teoretičarem, kantautorom, gitaristom i pevačicom projekta Marko Aleksandar Gajić.

Čiča: Pa Marko, zanima me, a verujem i sve čitaoce i slušaoce, šta za tebe podrazumeva Istočni Blok?

Marko: Za mene je to lično najkreativnija ideja koja mi je došla do sada. Istočni blok su mnogi, a da to ni oni ne znaju. Zvanje nostalgičnog rokenrol žanra, ono što zovu ex-yu, danas je to Istočni blok, samo u novoj i drugačijoj formi, u skladu sa današnjim vremenom. Ljudi sa ovog prostora ne mogu da odole tom zvuku.

Čiča: Ko su predstavnici Istočnog bloka i kako ga mi uopšte možemo prepoznati?

Marko: Predstavnici ovog rokenrol žanra pojavili su se odavno, ali pod uticajem zapadnog talasa krajem 60tih i početkom 70tih godina. Bijelo dugme je možda prvi bend koji spada u Istočni blok. Do komešanja je zaista došlo jer su ljudi sa Balkana, prateći englesku i američku scenu, pokušali da daju neku sličnu notu, i iz toga je ispalo nešto totalno drugačije. Istočni blok je zasigurno zaslužan za pojavu moderne muzike u manjim sredinama. Danas imamo razvijenu indi rok scenu, pa čak i pank rok ima svoju slušanost, ali ideja o stvaranju svog pečata može na pravi način da se stvori samo preko Istočnog bloka. Ono što se sigurno moralo desiti je ideja da naša zemlja ima svoj zvuk. Pastirski rok ili seljana, kako je nazivaju mnogi, ima svoju draž, no to nije Istočni blok, daleko od toga. Radi se o realnom napretku i izgradnji jedne moderne scene koja pripada Balkanu i realnoj slici. O tome koliko je rokenrol kod nas u autorskom smislu napredovao, a ne princip da sve što se pojavi u Engleskoj odjednom osvane i kod nas. Istočni blok nema nikakvu političku konotaciju, ali ima zdravu nacionalnu formu.

Čiča: Kada se u tebi javila ideja Istočnog bloka?

Marko: U meni se ideja pojavila u trenutku kada sam preispitivao svoj autorski rad koji je drugačiji od najmodernijih rokenrol formi. Trenutna fora je što Istočni blok nisam samo ja, nego i mnogi sastavi koji su oformljeni mnogo pre mene, a i daj Bože da bude u sledećim generacijama još više. Istočni blok je, u principu, najviše izraz maternjeg karaktera. Rokenrol koji tvoj narod sigurno razume. Ja mogu da uzmem titulu osobe koja je smislila naziv ovog žanra i ideje, ali ne i kormilo da sam samo ja to.

Čiča: A kada bi morao da teoretišeš, kompozicijski i aranžmanski, koja je razlika između indi,  britanskog rokenrola i rokenrola Istočnog bloka?

Marko: Razlika između tih formi je zaista prosta. Rokenrol je i jedno i drugo, samo što ne pripadaju istoj porodici. Istočni blok pripada istočnoj strani sveta jer tako i zvuči. To što zovu pastirski rok, to su bili počeci nečega predivnog, u smislu počeci razvitka sopstvenog rokenrol zvuka koji je zaista možda i drugi u Evropi. Istočni blok je bio Milan Mladenović i EKV, takozvane, slovenske duše. Dobri bendovi poput Artan Lili ne pripadaju ovom žanru, ali postoji veliko obostrano poštovanje između nas. Jer ceo svet je jedna kuća i nije važno da li si na istoku ili zapadu.

Čiča: E sad, kad pričamo o Istoku, ne misli se na melos koji je kod nas došao iz Turske i Grčke, već nešto izvorno slovensko, rusko, zar ne?

Marko: Tako je. Nema veze sa orijentalnim ili grčkim, ima veze sa Rusijom najviše, ali u regionalnom smislu. Jednostavno – rokenrol Istoka. Takođe, aranžmanski se oseća veliki uticaj Vizantije, vere, pravoslavlja, crkve, ali nije ekstremna.

Čiča: Razumljivo, a kad sviraš, je l’ razmišljaš o tome da želiš da napraviš pesmu koja se razlikuje od zapadnog pristupa, s obzirom da slušaš muziku i da su ti bendovi zapadnog stila obeležili život? Na koji način iz tebe isplivavaju te teme? Da li sedneš i kažeš sebi – e sad ću napisati takvu pesmu ili jednostavno ona izađe bez razmišljanja?

Marko: Kad sviram, ne razmišljam o pristupu, fora je što to tako izlazi iz mene da, kad bi hteo da odsviram neki indi, morao bih da se potrudim, a pritom je ta forma dosta tehnički prostija od Istočnog Bloka. Za Istočni blok se slobodno može reći da po formi pripada zahtevnijoj i navežbanijoj ruci. Istina je da on zbog Zapada postoji i, iako postoji kontradiktornost, ovaj stil je najveći prijatelj sa Zapadnom stranom. Međutim, zašto bi mi Sloveni, kao jako vedar i talentovan narod, gradili svoju scenu apsolutno po njihovom uticaju; oni bi nas više cenili da im muzikom objasnimo Istočni blok. Ono što je karakteristično za ljude kod nas je to što se sve više stide da priznaju da je nešto jako dobro. Velike ideje ostaju u siromaštvu, ali i Mocart je umro u siromaštvu. Želim da kažem da sam najsrećniji autor na svetu jer pripadam ovom žanru. Opasna je priča oko Istočnog bloka, jer je pogodna da je neko optuži da je nacionalistički pristup, ali daleko od toga. Istočni blok širi samo i isključivo ljubav.

Nastaviće se...

Stefan Megić

Komentari

Komentari