Foto: 
autor nepoznat

Budi srećna i pamti

Plavokosa devojka je trčala morskom obalom. Oko njene glave skakutao je „konjski rep“. Padalo je veče i sunce se utapalo u nedogled. Pre bi se reklo da je ulazilo u more da se još jednom okupa i osveži pred spavanje. Bilo je jarko rumeno kao obrazi lutke od krpe koju sam kao dete imala. Zvala sam je „Lutka molovana“. Sa sledlećim pogledom ka horizontu, zaključih da je sunce zaronilo i otišlo na drugu stranu sveta. Nastupilo je međuvreme -  period ni svetlosti ni tame.  Bonaca. Sve je imalo svoju boju, ali nekako presvučeno blago sivom nijansom, kao kada fotografija počne da gubi svoju oštrinu. Krici galebova, glasnih ptica morskih obala i ljudski žamori, pljuskanje talasa o kamenu obalu, pevanje klape iz obližnje konobe i simpatičan ženski smeh – činili su magiju ove večeri. Prođe zagrljeni par. Gledali su se u oči, duboko, kao da traže jedno u drugom najsitni deo nečega što se nalazi u očnoj duplji, a što će im izmeriti ko koga više voli. Tako samo rana mladost može da bude sitničava i da meri. Kasnije se voli i gleda u oči i ljubav se ispija kao slatko vino. Bez traženja i merenja, već sa davanjem, uzimanjem, bez pitanja, jer sve se podrazumeva, sve se zna.

Na morskoj obali, svašta možeš naći. Ono što neko izgubi. Ono što more izbaci. Ono što neko namerno ostavi. Ima i slučajno zaboravljenih  predmeta. Samo brige ne možeš naći. Ako si toliko glup da na more poneseš brige – ne idi na more. Onda more nije za tebe. Takvi ostaju kući i tumaraju kroz lavirinte. Na more se ide da se živi i uživa. Da kroz tvoje telo svim venama, tetivama, kostima, mesu i koži - prođu svi morski vetrovi: burin, burja, levante, jugo (ili široko), oštro, maestral, tramontana... da ti otpuše začepljenja, da ti odnesu neraspoloženja, da ti istresu tugu, poskidaju paučinu i unesu kiseonik, topinu sunca i sjaj zlatnog peska koji će još dugo iskriti iz tvojih očiju... Nije obavezno da odeš na more sa nekim. Dovoljno je da gledaš. Da gledaš ljubav oko sebe. Jer svako od nas je barem jednom voleo strasno. Jedna strasna ljubav je dovoljna za celi život. Ostavi je u sebi zauvek. I nosi je sa sobom zauvek. Proživljavaj je iznova kad god poželiš. Jeste da je lepo voleti i voljenog imati stalno pored sebe, ali život ume i da ti „smesti“. Ume da otme, da uzme, da bolno otrgne, da ti odvali deo srca čak! I tu ne možeš ništa. Možeš samo da prihvatiš i da sebi olakšaš prihvatajući istinu ili da se ne miriš sa sudbinom pa da se pretvoriš u kamen. Onda su to dva izgubljena života.

Zato, draga moja, da,  ti - ne zaboravi da i drugi gube. Ne zaboravi da neko ni to nije imao. Budi srećna i pamti.

Kada pođeš na more, ponesi sve slike. Liši se neke haljine, neke bluze, ali napravi mesta za slike, albume, za nešto njegovo napisano... za nešto njegovo što ti je ostavio da ga nikada ne zaboraviš. Otiđite zajedno na more.

Komentari

Komentari