Foto: 
autor nepoznat

Četiri dana ili skoro dve godine

Još jedna , dve rečenice, umorna ruka zapisuje, blizu je kraj...

Knjiga je završena. Osećaj olakšanja, ni euforija, ni pad... Četiri dana traje putovanje kroz sebe. Skoro dve godine traje, traje ceo zapamćeni i zabeleženi život.

 Viktor Dismas je mogao da bude ponosan, kroz iskušenja i zamke vešto se branio mislima. Njegov mač su bile reč, zabeležene, precrtane, zaboravljene... Mogao je da se oseća ponosno, ali nije, samo je setno zurio u daljinu koja se prostirala kroz prozorsko okno. Vreme koje je iscurilo nepobitan je dokaz blizine kraja.

Prebirao je po sećanju, razmišljao je, kada se dogodio trenutak kada se odlučio da kroz zamke putuje. Nižu se delići, tužni, mučni, pomalo radosni, sve je sabrano, u šesnaest hiljda i nešto reči... Statistika? Ružna pomisao. Četiri nepuna dana ili dve skoro prepune godine...

Viktor Dismas je mogao biti ponosan , ali sada je samo umoran. Sada je završeno još jedno putovanje koje je stalo u četiri dana ili dve nepune godine. Više nije bilo slika, sve su izbrisane, reči takođe, kraj putovanja, kraj je ...

Viktor Dismas je spakovao kofer, uredno je složio sve rečenice ispisane na prašnjavom papiru, popunio praznine pregrada... Večeras je...zapečatio četiri dana ili dve godine. Kovertom je prekrio sve praznine...i svoju.

Komentari

Komentari