Foto: 
autor nepoznat

Dar

Danica je od malena volela muziku. Kako se razvijala i odrastala, njeni roditelji su prepoznali da u sebi poseduje talenat. Stalno je svirala na igračkama ili pevušila dok je gledala muzičke emisije. Po završetku osnovne, roditelji su je upisali u muzičku školu. Danica je bila veliki romantik i kao takva je odabrala violinu za svoj instrument.
Prvo sto je naučila bile su note, nakon toga i pravilno sviranje na violini. Brzo je učila, što je njenu profesorku posebno oduševilo. U odeljenju muzičke škole, bilo je devojčica i dečaka.
Po uobičajenoj navici, svu ljubav posvetila je muzici, vežbanju i uobičajenim obavezama.
Tako je bilo sve do trenutka kada je povodom dana škole profesorska, njoj i jos jednom dečaku, zadala poseban zadatak. Danica je znala je tog dečaka iz viđenja, ali joj je na prvi pogled stvarao odbojnost. Probala je da ignoriše to osećanje i ponaša se normalno, ali nije mogla. Kada se završio čas, dečak joj je prišao, pružio ruku i rekao: "Zdravo, ja sam Dimitrije."
Hladno je prihvatila ruku i kratko mu odgovorila: "Danica."
Zatim se sklonila i otišla kod drugarice Brankice žaleći joj se kako sumnja da može izdržati sedam dana radeći sa njim. Pozdravile su se i Brankica je potom otišla svojim putem. Stajala je sama da sačeka oca da je pokupi. Tada je ponovo prišao Dimitrije i znatiželjno je upitao: "Danice da li ćemo da vežbamo kod tebe ili kod mene?" Pogledala ga je ljutitim pogledom i odgovorila: "Kod mene večeras, evo ti adresa." Kada joj se pojavio otac, ušla je u kola, besno zatvarajući vrata. Celim putam je ćutala, a u sebi vristala od ljutine i besa. Stigavši kući, nije mogla da jede, stomak joj se vezao u čvor. Smišljala je na koji način bi mogla da se smiri i bude profesionalna. Uzela je violinu, odsvirala par nota i to ju je značajno smirilo, zatvorenih očiji svirala je i otišla je u sasvim drugi svet, dajući celu sebe u ariju svirane melodije. Vreme je brzo proletelo, začula je zvono na vratima. Ostavila je violinu i pošla da otvori vrata, pitajući se u sebi: "Ko li bi to mogao biti?"
Stajao je na vratima sa gitarom u ruci. Kada ga je ugledala na vratima, setila se da je zaboravila na njegov dolazak. Veštački i usiljeno se nasmejala i pozvala ga da uđe. Pokušala je da ostavi osećanja po strani i bude fina i ljubazna. Odvela ga je u dnevnu sobu, ponudila mu da sedne i zatim ga upitala: "Hoćeš li nešto da popiješ, neki sok možda?" Dimitrije je odmah odgovorio: "Da, može."

Imao je ogromnu tremu, od kada ju je video na školskim vratima nije bukvalno mogao pogled sa nje da pomeri. Na časovima bi je mnogo puta kradom gledao. Ona to nije primećivala ili bi se pravila. Ušla je noseči poslužaonik sa dve čaše soka. Polako ga je spustla na mali stočić. Časkali su jako malo, komunikacija nije baš najbolje tekla među njima. Popivši sok da bi odagnali tišinu i napetost koja je vladala, uzeli su instrumente da nešto za sebe odsviraju. Prvo njihovo zajedničko vežbanje prošlo je dobro. Dogovorili su se da sutra dođe u isto vreme.

Ostala je sama i razmišljala koliko je on talentovan, baš kao i ona, samo da bi ublažila svoja ružna osećanja. Vremenom se komunikacija među njima sve bolje razvijala. Postali su obični drugovi, jos ništa posebno. Kako su dani odmicali, njihovo druženje preraslo je u međusobnu naklonost. U malim sitnicama poklanjao joj je veliku pažnju. Isprva je to odbijala sebi da prizna, a onda, sasvim neočekivano, prihvatila je činjenicu da se upravo zaljubila, po prvi put u svom životu.

Sedam dana je prošlo. Nastupio je trenutak, kada su trebali izvesti svoju zajedničku kompoziciju. Nastupili su poslednji, oboje su imali veliku tremu, nikako nisu mogli da stoje na jednom mestu, non stop bi se šetali. Kad je došao red na njih, blago su se poklonili i počeli. Dok su svirali zajedno, duše bi im se spajale u jedno telo, ostvarujući potpuni sklad i harmoniju. Muzika je tvorevina duše, kada se svira arija, dve duše i dva tela se potpuno sjedinjuju i dišu kao jedna. Po završetku svog nastupa, dobili su veliki aplauz, jer je njihova kompozicija bila bolja od svih ostalih.
Širok osmeh i sreća ogledali su se na njihovim licima, zagrlili su se i čestitali jednom drugom na odlično obavljenom zadatku.

Od tada se vise nisu razdvajali. Postali su neraskidivi par, nista ih nije moglo razdvojiti. Nakon uspešno završene škole, upisali su muzičke studije. Potom su kupili zajednički stan i uredili ga po svojoj želji. Vredno su učili i danonoćno vežbali, sanjajući o tome da jednog dana postanu čuveni muzički par. Uspeli su u tome. Stekli su divnu karijeru, išli na razne turneje i svirali pred mnogobrojnom publikom. Pored muzike, najlepši i najvažniji dar koji su dobili bila je njihova ćerka Darija.

Komentari

Komentari