Foto: 
autor nepoznat

Dilan Dog u apartmanu 803

Na početku ovog milenijuma.
Mesec dana koji su joj izmenili život.

Kolarac, Saborna crkva, Kalemegdan, Knez.
Sve hoće da vide, svuda da se dodirnu, osete, podsete.
Bože, koliko su puta kao studenti pokušavali da udju u Klub književnika. Nedovoljno bogati da sami obezbede ulazak, dovoljno pošteni da to ne urade preko nekog. Ili neke. Sada su samo ušetali. Kafana ne radi. Renovira se. Ni traga od poznatih faca, neizbežnog Ive i Bude, čuvenih krempita.
Idu dalje. Kafići na Obilićevom vencu. Koju godinu kasnije radila je u blizini i svakog jutra tu pila kafu. Uvek bi imala isti osećaj. Kao onda kada je s njim pila čaj. Čir je opominjao da ne ide dalje. Opasna zona. Leptirići u stomaku rasli su u aždaje. Grizu i gore. Prže nutrinu, ali ona se ne smiruje. Pušta se niz tu reku bez povratka.

- Are you trying to seduce me? -
U isto vreme izgovaraju čuvenu rečenicu iz Diplomca.

- Ma ne, šta ti je, samo se zezam. Pa mi smo ortaci.
Ali naježena koža iza uha govori drugačije.

Da, zavodi je, polako, nenametljivo. Pričom. Rukama. Flirty. Bez dodira, samo tanki dugi prsti, držeći neupaljenu cigaretu, plešu. Zamišlja svašta.
Onda je glas trgne. Sluša pažljivo sklanjajući pogled s ruku. Pominje studentske dane, zajednička Kaporova subotnja popodneva na dvestadvojci. I Visockog. Taj raspukli glas budio je iz mrtvih . I stvarao žar koji i sada oseća u dnu stomaka.

Kada ste zaljubljeni zračite energiju koja prosto isijava. Oseća se u vazduhu. I to svi vide. I lepe se ko mušice. Ali, ona hoće samo njega.

Danima i noćima su šetali, Ušće, Juga, Zemunski kej, pa nazad. Do prvog splava ispod Brankovog mosta. Zalasci sunca na reci i u martu znaju da budu prekrasni. On joj greje prste na rukama dahom. I kaže da će se brzo vratiti. Da je odvede na to grčko ostrvo. Sada kada mu je otkrila Milenu i Petra, moraju otići na njihovo ostrvo. Da slušaju vetar.

-Kad god me poželiš idi do reke i slušaj vetar u platanima.

Tih večeri slušali su jazz. U Platou. To ga je podsećalo na zadimljene barove Orleansa. I tu joj je reku obećao. Misisipi sa sve onim starim parobrodom. Svašta je obećao. Nije mu poverovala. Ipak je, po njegovom odlasku, ujutru pre posla dolazila u Plato. Po neki student, koji bi uranio na predavanja, i ona. Za nju puštali su jazz. Uz čaj. Kod njega je bila ponoć. I tako su zajedno slušali „the first time ever I sow your face…“

Prodje mesec. Kopnila je i čekala.
Pismo. Glas. Bilo šta.
Uzalud.
Išla je na posao, na sastanke, pijacu, u pozorište. Dok nije pozvonio telefon.

- Tu sam. Na aerodromu. Dolazim po tebe. Gladan sam kao vuk. Idemo odmah negde na ribu.

Sedeli su nad risotto frutti di mare u Portu, ćutke. Bez reči su i ustali.
Kao po komandi.
Taxi.
Osmi sprat.
Nije ni znala da je tu ambasada.
Njegove nove zemlje.
Ni da ima apartmana.

...

I danas, kad prodje tom ulicom, osmeh joj ozari lice. Pogled krene u visinu. Vidi onu curu od pre dvadeset godina kako joj maše.
Odmahne i ona. Ženi koja će zauvek ostati mlada u odrazu stakla apartmana.

...

Nakon 18 godina. 

Mrzi sebe što je zaboravila da isključi zvuk na telefonu. Pišteći znak da je stigla poruka. Nevoljno ustaje da uzme čašu vode i pogleda ko piše u to doba. U ovim godinama u to vreme mogu biti samo neprijatne vesti. Da je neko umro, ne daj Bože.

- Spavaš, spavaš, ali kod mene je još dan, tek sam sad izašao s posla da popijem piće i da se posle pakujem, Sutra sam u kampusu u Beču, za dva dana kod tebe. I nemoj da mi ne nadješ onaj strip što smo uzalud tražili prošli put.

Smeje se i seća kako su brljali po policama Platoa tražeći njemu omiljen lik. Svi bi se uvek ložili na Bond James Bond a on bi uvek odgovarao My name iz Dog… Išao je u Trst po prvi broj. I uporno pokušavao da je ubedi da je bolji od Lassalviya.

-Znam zašto voliš Lassalviya. Da kad ostariš možeš da kažeš da je po tebi crtao lik svoje žene..
Durila se.

- Ne, nego treba da ostanem spečena kao ti. Jedeš li uopšte nešto preko te bare?

Sećala se svake reči. Nije odgovorila na poruku.
Na dolaznom terminalu čekaće ga sa „Dnevnik Dilan Dog “ u rukama.

Kupila je odavno.
I napisala posvetu.
Za večeri u apartmanu 803.

Komentari

Komentari