Foto: 
autor nepoznat

Dnevnički zapisi o jednom sasvim običnom danu

Jutro... Tek sviće, ali njegova glava je sva u znoju. Iako nije dan, i temperatura je prijatna, on se kupa u znoju, i nije to znoj vreline. On voli duge, tople, sunčane dane. To je znoj iz mozga, produkt višegodišnje nervoze, lekova, andropauze, kako to uobličenih reči zvuči, bolje rečeno - to je znoj nemoći i krize samopouzdanja...

Već je poodmaklo jutro. Rutina, rad, oko njega mnoštvo onih koje bi najradije zaobilazio, bežao od njih, ali.. .Iako sveže okupan, čiste odeće, ne može da sakrije znoj koji lije kao kiša. Okreće glavu, da drugi ne vide, briše papirnim ubrusom, a korpa za otpatke je već poprilično ispunjena...

Podne. Stižu mu SMS poruke, zaboravio je da su danas dva događaja, događaja koja ga privlače da ih poseti, ali neće, neće jer je čvrsto odlučio. Laže odgovorima i sebe i one druge, kupuje vreme ,odgovara javiće se... kada?Vrelina je sve jača, paklen dan, sa obiljem nataložene vode u zemlji, koja se vraća nazad, i tako uvek. Znoj sve jači.

Zna lek, onaj antidepresivni lek. Spustiće roletne, potpuno zamračiti sobu, ni tračak svetla neće ga ometati, spavaće, dugo će spavati, možda ceo dan, i više. To je lek, bekstvo od stvarnosti, jedini lek.

Veče. Već se skrivaju zraci sunca koje je odavno isplovilo ka zapadu, oseća se mirno, ali umorno, neispavano, iako je spavao nekoliko sati. Sasvim dovoljno a bude odmoran, ali, nije, on je umrtvljen. Tupo posmatra po praznoj sobi, traži cigaretu, ostatak već hladne kafe, nešto, bilo šta, čime će nemirne ruke, biti prividno mirne...

Šalje poruku doktorki, čini mu se da oseća krizni period, bolje kao disciplinovan da ode na vreme nego da se dogodi...

Ponoć. Zaspao je dan. Sa ulica dopire vreva mladih, razdragana mladost nekuda odlazi. Ne, ne smetaju mu zvuci galame koji ulaze kroz otvoren prozor... Ništa mu sada ne smeta, završio je još jedan...preskočio ga, ukrao je malo vremena, ili bar tako misli.

Ona mu je pred očima čitav dan, onaj deo dana kada je imao pauze u bekstvima od vodene bujice koja ga je oblivala. Lepa je, posebno je lepa, mislio je, gledao je u njene pitome svetle oči, lepa je.

Komentari

Komentari